Zatvaranje Queer Zagreb Sezone: An Evening with Raimund
Zagrebačko kazalište mladih
1. prosinca 2022. u 20h
ULAZNICE:
– putem sustava ulaznice.hr (bit.ly/3hJGjy7) te na njihovim prodajnim mjestima, u Dominu (u Petrinjskoj 38 radnim danom 09-16h) te na blagajni kazališta 2 sata prije početka predstave
Cijena ulaznica: 100 kn
Cijena s popustom: 60 kn
*popust se odnosi na studente, umirovljenike i učenike, te je ostvariv isključivo uz predočenje važećeg dokumenta. Ulaznice s popustom mogu se kupiti isključivo u Dominu te na blagajni kazališta 2 sata prije početka predstave.
Ako umrem, ostavite balkon otvoren naslov je poznate Nerudine pjesme, a ujedno jedna od najdirljivijih predstava Raimunda Hoghea iz 2010. godine – Si je meurs, laissez le balcon ouvert. Tu smo predstavu imali prilike gledati na zatvaranju 10. Queer Zagreba, a sada, deset godina poslije u okviru 20. Queer Zagreba, Raimundovi plesači se okupljaju te njemu čast izvode fragmente iz njegovih predstava prema izboru i koreografiji Emmanuela Eggermonta i Luce Giacoma Schultea. Snovitom izvedbom fragmenti njegova repertoara nanovo bude val poezije i ljepote koju Raimund Hoghe ostavlja svima nama – kako plesačima, tako i gledateljima.
Raimund Hoghe je svojim radom često parafrazirao Pasolinijevu misao: “baciti svoje tijelo u bitku” i nitko to nije radio tako predano poput Hoghea, koji je svojim tijelom otkrivao svima nama da je moguće snažno stajati na sceni i biti glas onima koji ga trebaju. Raimund se tijekom godina doticao mnogih tema i mnogih društvenih margina, nikada ne dopuštajući da one budu isključene ili zaboravljene pa nam je tako posebno drago da ova predstava gostuje u Zagrebu na Svjetski dan AIDS-a kojim se obilježava borba za svijet bez HIV-a.
Pier Paolo Pasolini pisao je o bacanju tijela u borbu. Te riječi su me inspirirale da se popnem na pozornicu. Inspirirala me i stvarnost koja me okružuje, vrijeme u kojem živim, sjećanja na prošlost, ljudi, slike, osjećaji, moć i ljepota glazbe te suočavanje s vlastitim tijelom koje, u mome slučaju, ne odgovara konvencionalnom idealu ljepote. Važno je vidjeti na pozornici tijela koja se ne pokoravaju normi ljepote – ne samo u povijesnom kontekstu, već u kontekstu suvremenog razvoja koji čovjeka svodi na dizajnirani predmet. A što se uspjeha tiče: jedino je važno moći raditi i ići svojim putem, s uspjehom ili bez njega. Ja jednostavno radim ono što moram.
Njemački koreograf Raimund Hoghe svoju je karijeru u svijetu plesa započeo kao novinar – između ostalog i zbog toga što je rođen sa skoliozom koja ga je u početku držala podalje od pozornice. Za tjednik “Die Zeit” piše portrete poznatih umjetnika, ali i nepoznatih ljudi s margina društva poput seksualnih radnika ili osoba koje žive s HIV-om. Pišući jedan od portreta upoznaje Pinu Bausch te od 1980. radi kao njen dramaturg u Tanztheater Wuppertalu. Godine 1994. izvodi svoj prvi solo, Meinwärts, posvećen židovskom glumcu i pjevaču Josephu Schmidtu, preminulom tijekom Drugog svjetskog rata, koji je svoju karijeru započeo na radiju jer je s visinom od tek 1.5 metar o kazališnim pozornicama mogao tek sanjati. U Meinwärtsu se osvrće i na svoje tijelo koje odudara od uvriježenih normi ljepote, osobito kada je riječ o tijelu plesača. Tijekom dugogodišnje plesne karijere višestruko je nagrađivan, objavio je nekoliko knjiga u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. 1992. započinje umjetničku suradnju s Lucom Giacomom Schulteom s kojim je surađivao sve do svoje smrti – a upravo njegovom inicijativom ovu izvedbu fragmenata Raimundovih djela vidjet će, godinu dana od premijere ove predstave, i zagrebačka publika. Ipak, nije to prvi put da se ona susreće s Raimundovim djelima – Hoghe je devet puta gostovao na zagrebačkim daskama u sklopu Queer Zagreba i tako obilježio regionalnu plesnu scenu, a donekle ju i pomaknuo još korak dalje od konvencija lijepog i idealnog pokreta, ili lijepog i prihvatljivljivog tijela jednog plesača. Preminuo je 2021. u Düsseldorfu u 72. godini života, neočekivano – u snu.
© Jose Caldeira
Koreografija: Fragmenti radova Raimunda Hoghea, 2002. – 2009. / izbor i koncept: Emmanuel Eggermont i Luca Giacomo Schulte
Umjetnička suradnja: Luca Giacomo Schulte
Izvođači: Ornella Balestra, Ji Hye Chung, Adrien Dantou, Emmanuel Eggermont, Kerstin Pohle, Luca Giacomo Schulte, Takashi Ueno
Oblikovatelj zvuka i rasvjete: Ansgar Kluge
Producenti: Mathieu Hilléreau – Les Indépendences, Judith Jaeger
Korištena glazba autora: Peter Allen, Charles Aznavour, Gilbert Bécaud, Charlie Chaplin, Cesare Andrea Bixio, Pablo Casals, Alain Goraguer, Lee Hazlewood, Arvo Pärt, Henry Purcell, Maurice Ravel, Pyotr Ilyich Tchaikovsky, Luigi Tenco; interpretirali: Joséphine Baker, Leonard Bernstein, Dalida, Judy Garland, Michael Jackson, Zizi Jeanmaire, Milly, Liza Minelli, New York Philharmonic Orchestra, Serge Reggiani, Dusty Springfield i drugi.
Produkcija: Hoghe & Schulte GbR
Uz podršku: Ministerium für Kultur und Wissenschaft NRW, Kunststiftung NRW, Landeshauptstadt Düsseldorf; Ministère de la Culture – Délégation à la danse (France), Goethe-Institut – Paris, Maison de Heidelberg – Montpellier
Zahvale: Montpellier Danse, La ménagerie de verre – Paris, Festival d’Automne – Paris, Teatro Municipal do Porto, tanzhaus nrw – Düsseldorf, Theater im Pumpenhaus – Münster, La Bâtie – Festival de Genève, Queer Zagreb, agnès b
Predstava gostuje u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien kao najava 50. obljetnice rada Goethe-Instituta u Hrvatskoj koja se slavi 2023. godine. Gostovanje je ostvareno uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke te Nationales Performance Netz.
U sklopu gostovanja fotografkinja Rosa Frank, Raimundova dugogodišnja prijateljica i suradnica, izlaže fotografije predstava koje je publika mogla vidjeti na prethodnim izdanjima Zagreb Queer Sezone, kao i nekoliko citata samog Raimunda, a otvara ju svojom pjesmom za dragog Raimunda:
Lieber Raimund,
Du lässt auf der Bühne eine Welt entstehen.
Diese Welt fasziniert, inspiriert und berührt mich.
Wenn ich meinen Kamerabogen spanne und dieser Welt zuschaue, löst sich wieder ein
Augenblicks-Pfeil.
Er folgt unser aller Sehnsucht.
In der Schönheit Deines Halbdunkels kann ich nicht sehen – nur erspüren.
Menschlichkeit. Schönheit. Stille.
Trauer. Elend. Zorn.
Kampfeslust. Lebensfreude. Unbestechlichkeit.
Dein Universum erschaffst Du aus einer Handvoll Steinen.
Zwei Gläsern mit Milch. Einer Gießkanne.
Der Körper eine Landschaft.
Bewegungen – Zeichen, geschrieben in den Raum.
So wandere ich mit Dir schon seit langer Zeit.
Sehe den Mond, die Sterne, Hafenstädte, Wüsten, Berge und Täler.
Tauche ein in Wasser der Freuden und Tränen.
Ducke mich vor Atombombe und Napalm. Werde gebrannt von Deinem Ernst und weiß,
Du bist ein Zauberer, ein Clown, ein Priester, ein Junge, ein Mann,
eine Frau, ein Engel, ein Dämon, ein Poet, ein großer Künstler und Choreograf.
Du zeigst Dich mir, auch durch Deine Tänzer:innen in tausenderlei Gestalten.
Du beziehst Stellung. Stehst da wie ein Fels.
Für die Würde des Menschen.
Das kann ich sehen.
Lieber Raimund, danke für Deine so wichtige Arbeit.
Der Bogen ist gespannt.
– Rosa Frank
Dragi Raimunde,
Ti na pozornici stvaraš svijet.
Taj svijet me fascinira, inspirira i dira.
Kada kamerom obuhvatim luk i promatram taj svijet,
Odapinje se
Strelica trenutka.
Ide ususret našoj čežnji.
U ljepoti Tvoga polumraka ne vidim – samo osjećam.
Ljudskost. Ljepotu. Tišinu.
Tugu. Jad. Bijes.
Spremnost na borbu. Životnu radost. Poštenje.
Svoj svemir stvaraš iz šačice kamenja.
Dvije čaše s mlijekom. Kante za zalijevanje.
Tijelo je krajolik.
Pokreti – znakovi, zapisani u prostoru.
S Tobom tako lutam već duže vrijeme.
Vidim mjesec, zvijezde, lučke gradove, pustinje, bregove, doline.
Uranjam u vodu radosti i suza.
Uzmičem pred atomskim bombama i napalmom. Prži me Tvoja ozbiljnost
I znam,
Ti si čarobnjak, klaun, svećenik, dječak, muškarac, žena, anđeo, demon, pjesnik,
veliki umjetnik i koreograf.
Prikazuješ mi se i kroz svoje plesače/-ice u tisuću obličja.
Ti zauzimaš stajalište. Stojiš tamo poput stijene.
Za ljudsku čast.
To vidim.
Drage Raimunde, hvala Ti za tako bitan rad.
Luk je zategnut.
Prijevod: Darko Crnolatac
Rosa Frank i Raimund Hoghe bili su jedinstveni, umjetnički prijatelji. Daleko više od dokumentacije njegovih djela, Rosa Frank pratila je koreografa i njegov ansambl kroz stvaralačke i koreografske procese te turneje i gostovanja. Ova je bliskost stvorila duboko međusobno razumijevanje temeljnih pitanja i metoda rada kako fotografkinje, tako i koreografa. Kontemplativne fotografije Rose Frank, koje se daju promatrati kao pejzaži tijela, svojevrsni su odraz višegodišnjeg Hogheova istraživanja o nekonformističkom tijelu na pozornici.
– Prof. Dr. Katja Schneider
Rosa Frank rođena je u Freiburgu, a slikarstvo je studirala kod Arnulfa Rainera u Beču. Njezin je put, kroz vizualne umjetnosti, vodio do fotografije. Blisko je surađivala s Raimundom Hogheom više od 30 godina i fotografirala sve njegove koreografije. Dobitnica je Academy Friends Award Vienna kao i stipendija Ministarstva kulture i medija Savezne Republike Njemačke, Kunststiftung NRW, the Kulturwerk der VG Bild-Kunst, pored drugih.
Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske unije u okviru projekta ACT: Art, Climate, Transition.