Poljubac – ljubljenje sa Srbinom

Boris Šincek

Muzej savremene umjetnosti Beograd, 2003.

 

U Muzeju savremene umetnosti u Beogradu u sklopu izložbe Poslednja istočnoevropska izložba Boris Šincek održao je performans Poljubac – ljubljenje sa Srbinom u sklopu kojega se planirao poljubiti s prijeratnim prijateljem koji se za vrijeme rata borio na suprotstavljenoj, srpskoj strani. Sam umjetnik završio je Vojnu školu, a za vrijeme Domovinskog rata stekao je visoki vojni čin. Rat i ratne posljedice bile su tema njegova rada (primjerice u performansu Pucanj održanom u slovenskoj Kapelici, kustos izložbe pucao je u Šinceka, koji je bio zaštićen pancirkom – taj je performans re-izveden u sklopu projekta Narančasti pas i druge priče u sklopu PSI Studies 2009. u organizaciji udruge Kontejner). Budući da Šincekov prijatelj, za kojim je potraga bila duga i komplicirana, zbog obnašanja visoke dužnosti u tadašnjoj srpskoj vojsci (bio je zapovjednik specijalnih snaga), nije bio u mogućnosti sudjelovati u performansu, umjesto njega pojavio se dvojnik. Prijatelj je prisustvovao izvedbi, no performans izveden s dvojnikom otvorio je pitanja autentičnosti i gotovo teatarske inscenacije i igranja uloga. Iako je rat u Hrvatskoj završio 1995. godine, konflikti na nacionalnoj razini zadržali su se do danas, kao dio dnevne politike i alata za podizanje tenzija. Čin oprosta, pomirenja vojnika dvaju suprotstavljenih strana koji su bili prijatelji prije rata, u tom je kontekstu provokacija usmjerena prema nacionalističkom mainstreamu, ali i intimna katarza. Šincek, odabirući poljubac kao čin povezivanja, ponovnog zbližavanja, geste prijateljstva, komunikacije između prijatelja/neprijatelja, tom gestom izvrće svoje uobičajene strategije zasnovane na radikalnom pristupu tijelu na tragu body-arta. French kiss između dvojice muškaraca u kulturi koja u to vrijeme njeguje mačističku ulogu muškaraca, činu oprosta daje dodatnu, subverzivnu interpretaciju.

Josipa Bubaš

 

BORIS ŠINCEK, rođen 10. srpnja 1971. u Osijeku. Završio je Vojnu školu, a za vrijeme rata stekao je visoki vojni čin. Kasnije je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1998. Performansi: 1998. Rođenje; 1999. Postavljanje minskog polja (Zagreb, prostor budućeg Muzeja suvremene umjetnosti 1999. i Osijek – UŠTEK 01); 2000. Kontainer (Zagrebački velesajam); 2002. Pucanje (Break 21, Ljubljana); 2002. Pijesak (Dubrovnik); 2003. Poljubac (Beograd); 2003/2004. Orion (Osijek, Ljubljana). Radio je kao voditelj Vizualnog odjela Umjetničke akademije Osijek, a 2005. zajedno s Goranom Trbuljakom, Tomom Savićem Gecanom, Paškom Burđelezom, Alenom Floričićem i Zlatanom Dumanićem sudjeluje na 51. venecijanskom bijenalu.

 

Popis literature:

Majcen Linn, O. (2012). Smrt u hrvatskom perfromasu – nekoliko primjera. Život umjetnosti (no. 91).

Marjanić, S. (2007). Razgovor s Borisom Šincekom. Zarez (vol. 9, no. 196/7). Preuzeto s: http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-s-borisom-sincekom

Krištofić, B. (2019, 19. srpnja). Umjesto gorućeg tijela. MAZ. http://www.maz.hr/2019/07/19/umjesto-goruceg-grmlja-tijela/