Crveni Peristil
Akcija, Split, tijekom noći s 10. na 11. 1. 1968.
U noćnoj akciji grupa studenata Pedagoške akademije i učenika Škole primjenjene umjetnosti u Splitu obojila je crvenom bojom kameni pločnik Peristila, centralnog trga u povijesnoj Dioklecijanovoj palači. Prema novinskim tekstovima mladići su akciju pripremali duže vrijeme kupujući manje količine crvene boje. U dogovoreno vrijeme postavili su stražu oko Peristila, izlili oko trideset kilograma boje i razvukli je metlama. Slučajnim prolaznicima rekli su da pripremaju snimanje filma, no naišao je milicioner koji ih je prijavio i priveo. Izjavili su da su se za akciju odlučili jer su bili revoltirani spomenicima kojima se pridavala veća važnost nego modernoj umjetnosti, a umjetnička situacija u gradu nije bila naklonjena mladim umjetnicima. Premda su se u javnosti pojavili protesti protiv ovog „vandalskog“ čina, boja je s Peristila sutradan oprana bez ikakvih posljedica za antički spomenik. Razumljivo, izbor crvene boje potaknut je njezinim simboličkim značenjem u revolucionarnom pokretu i njezinom političkom konotacijom. Grupu se predvodili Pavao Dulčić, Slaven Sumić i Radovan Kogej, dok imena ostalih sudionika akcije nisu točno utvrđena. U vrijeme neposredno nakon akcije u javnosti se govorilo o grupi studenata ili hipija, tek kasnije je grupa nazvana Crveni Peristil. O akciji su pisale dnevne novine kao o ekscesu i incidentu dok je u časopisu Vidik br.7-8, 1968. objavljen tekst Šest stranica grupe „Crveni Peristil“. U tekstu se ukazuje na niz lokalnih problema u kulturi, od tradicionalnog obrazovanja koje se odvija po arhaičnim programima do sektaštva strukovnih organizacija. Jasno je istaknut stav protiv konformizma uz konstataciju da je „svatko pozvan da onemogući one koji nostalgično čuvaju ostatke svog svijeta, kočeći i najminimalniji progres“.
Dokumentacija o akciji bojanja Peristila u crveno izložena je na izložbi Nova umjetnička praksa u Jugoslaviji 1966-1978 održanoj u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1978. godine.
Radikalna umjetnička scena u Splitu formirala se oko nekih organizacija poput Kino-kluba Split, časopisa Vidik i Gdje te kroz djelovanje pojedinih autora poput slikara Božidara Jelevića, filmaša i pjesnika Ivana Martinca ili umjetnika Vladimira Dodiga-Trokuta. Širi povijesni i ideološki kontekst tog vremena određen je snažnim kontra-kulturnim i alternativnim pokretima u Europi i Americi, rock muzikom, beat poezijom i psihodelijskim iskustvom flower-power generacije. Akcija bojanja Peristila u crveno nesumnjivo je prijelomni događaj koji je odredio radikalnu lokalnu kulturnu scenu i izmjestio aktivnost u urbani prostor grada. U političkom kontekstu predstavlja otvorenu konfrontaciju i mladenačku pobunu protiv društvenog konformizma, koja će nekoliko mjeseci kasnije kulminirati u studentskim demonstracijama u svibnju 1968. godine.
Darko Šimičić
GRUPA CRVENI PERISTIL
U grupi je djelovao niz mladih umjetnika koji su između 1966. i 1972. kroz diskusije, izlaganja i povremene akcije snažno obilježili splitsku radikalnu umjetničku scenu. Jezgro grupe činili su Pavao Dulčić (1947. – 1974.) i Toma Čaleta ( – 1972.), dok su drugi članovi bili Vladimir Dodig – Trokut (1947. – 2020.), Slaven Sumić, Nenad Đapić, Radovan Kogej, Srđan Blažević i Denis Dokić.
Popis ilustracija i priloga
Buljević, Z. Crveni peristil. preuzeto iz Pave Dulčić: Crveni Peristil 1968 – 1998. Katalog izložbe, Muzej grada Splita, 1998.
Jelinčić, F. Crvena sjena na Peristilu. Arena br.370, Zagreb, 26.1.1968., str.9
Kipke, Ž.(1989) Dossier „Crveni Peristil“. Quorum br.2, Zagreb, str. 211-227
Pave Dulčić: Crveni Peristil 1968 – 1998. Katalog izložbe, Muzej grada Splita, 1998.
Popis literature
Kipke, Ž.(1989) Dossier „Crveni Peristil“. Quorum br.2, Zagreb, str. 211-227
Pave Dulčić: Crveni Peristil 1968 – 1998. Katalog izložbe, Muzej grada Splita, 1998.