Vječna vatra gnjeva

Dalibor Martinis

Garaža Muzeja suvremene umjetnosti, 2016., Zagreb

 

Projektom Vječna vatra gnjeva umjetnik “komemorira, arhivira i ponovno ustoličuje čin pobune” koji se između ostalih načina i više ili manje promišljenih strategija, simbolički diljem svijeta realizira u činu paljenja automobila, simbolu privilegiranih klasa. Rad je dio veće grupe radova nazvanih Data Recovery (kao i Martinisova retrospektivna izložba u MSU, 2016. ). Prvi put izveden je 2007. godine u Ljubljani, a Martinis je performans izveo i u Grazu, Labinu, Splitu, Subotici i Dubrovniku. 2016. godine ponovio je rad u garaži Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje je zapalio naopako postavljeni Yugo 45, auto koji nosi jasne reference na bivšu državu i drugačije političko i društveno ustrojstvo. Iako je nastao prije globalne ekonomske krize, rad postaje još relevantniji nakon 2008., kada eskalira nezadovoljstvo socijalnim nepravdama i organiziraju se brojni protesti diljem svijeta. Martinis tvrdi da je čin paljenja automobila “možda najznakovitiji iskaz složenosti opće političke situacije suvremenog svijeta” (tportal.hr, 4.11.2016.). Prema najavi, umjetnik seli umjetnički čin u stvarnu sferu, potičući reakciju kod neinformiranog promatrača (koji može pomisliti da se radi o “stvarnom” činu). Istovremeno, ovakvim izmještanjem čina pobune u umjetnički kontekst, umjetnik upućuje da je moguće da upućeni gledatelj prihvati i realni čin bunta kao “još jednu u nizu umjetničkih akcija” ili, šire gledano, medijskih atrakcija.

Godine 2013. u Galeriji Nova predstavljena je publikacija Vječna vatra gnjeva – Bilježnica u izdanju DAF-a. U najavi publikacije je navedeno: ” Umjetničkom akcijom paljenja automobila namjera nam je da posvojimo sve takve iskaze nezadovoljstva, pobune i bijesa koji će se događati u budućnosti u različitim trenucima, na različitim mjestima… Istovremeno vraćamo, izravno na asfalt i u društvenu memoriju, sve one paleži automobila koje su se događale u Bejrutu, Nablusu, Bagdadu, Parizu, Berlinu ili Teheranu.”

Josipa Bubaš

 

DALIBOR MARTINIS je transmedijski i video umjetnik. Održao je brojne performanse i projekcije, i izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim, domaćim i međunarodnim izložbama. (Bijenale u Veneciji, Sao Păolu, Kwangju-u, Dokumenta/Kassel i dr.), te na videofestivalima (Berlin, Tokyo, Montreal, Locarno, i dr.). Bio je stipendist (Canada Council/(Kanada 1978, Jaica/Japan 1984, Artslink/USA 1994.) i sveučilišni gost predavač u Hrvatskoj (Akademija dramske umjetnosti 1987.-1991.) i inozemstvu (Ontario College of Art, Toronto 1991/2). Osvojio je više međunarodnih nagrada (Tokyo Video festival 1984., Locarno 1984., Alpe/Adria Film Festival Trst 1996.). Dobitnik je Vjesnikove nagrade “Josip Račić” za 1995., Nagrade grada Zagreba 1998. i T-HT-ove nagrade za 2012.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, The Museum of Modern Art/New York, Stedelijk Museum/Amsterdam, ZKM/Karlsruhe, New York Public Library, Kontakt/Erste Bank, Beč i dr. Do 2012. predavao je na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci (prof. emeritus), a realizirao je više TV emisija na HRT.

 

Popis literature:

Martinis, D. (2017). Data Recovery 1969 – 2077 [Katalog izložbe]. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.

Vječna vatra gnjeva. (2013, 4. ožujka). Kulturpunkt. https://www.kulturpunkt.hr/content/vjecna-vatra-gnjeva

 

Popis priloga:

Fotografije preuzete s: Kiš, P. (2016, 3. studenog). Dalibor Martinis u garaži MSU zapalio naopačke postavljen Yugo 45 i pustio ga da izgori. Jutarnji list. https://www.jutarnji.hr/kultura/art/dalibor-martinis-u-garazi-msu-zapalio-naopacke-postavljen-yugo-45-i-pustio-ga-da-izgori-5220247