Ekvilibrij (1964) | Ružičasti Uliks (1990)
Utorak, 26. 4. – Kino Kinoteka
19:00
Ekvilibrij / Equilibrium (1964)
Miroslav Mikuljan
Hrvatska
Kratki eksperimentalni / 3´30
U nevelikom korpusu filmova hrvatskih redatelja koji su probijali tabue prikazivanja ljudskog tijela, posebno je i neočekivano mjesto rezervirano za Miroslava Mikuljana (1943.-2011.) koji je još 60-tih godina prošlog stoljeća snimio eksperimentalni Ekvilibrij. Bila je to kinoklubaška, amaterska faza kasnije znanog dokumentarista u kojoj je ispitivao medij filma, njegovu formu i strukturu, dok je za motive često birao gola ili polugola tijela. Njegov odmak od srednje struje bio je upravo u naglasku na muškoj golotinji i tada još novim pojmom body-buildinga. Snimajući detaljno poziranja mišićavih muškaraca, Mikuljan je dotaknuo nekoliko zanimljivih ideja kojima će se tada još neimenovana queer teorija u budućnosti baviti: od homoerotičnosti prizora sporta koje naglašava klasičan ideal maskuline ljepote i samog čina artificijelnog, camp poziranja kako bi se ta ljepota i građa istaknula, do toga da je i danas golo muško tijelo svojevrsni lakmus papir heteronormativnog pogleda na svijet. I to onaj u kojemu je objektivizacija žena i ženske golotinje normalizirana, dok je ona muška i dalje osuđena na sukob s tradicionalnim vrijednostima onoga većinskog identiteta koji upućuje pogled. I body-building je prošao dug put od cirkuske atrakcije do regularno prihvaćenog sporta, da bi na koncu utjecao i na današnji koncept prenaglašene muškosti kojoj je prvobitno značenje temeljito subvertirala LGBTIQ+ kultura.
Željko Luketić, filmolog
Režija: Miroslav Mikuljan, Marijan Hodak
Scenarij: Miroslav Mikuljan, Marijan Hodak
Direktor fotografije: Vladimir Hoholač
Produkcija: Kinoklub Zagreb
Eng.
In his film, Mikuljan touches on several interesting ideas that queer theory will deal with in the future: from the homoeroticism of sports scenes that emphasize the classic ideal of masculine beauty and the very act of artificial, camp posing to make that beauty, to the fact that even today it is a naked male body a kind of litmus paper of a heteronormative worldview. And that is the one in which the objectification of women and women’s nudity is normalized, while the masculine one is still doomed to conflict with the traditional values of the majority identity that points the eye.
Ružičasti Uliks / Pink Ulysses (1990)
Eric De Kuyper
Belgija / Nizozemska
Dugometražni igrani / 98’
Poigravajući se sa grčkom mitologijom, Ružičasti Uliks flamansko-belgijsko-nizozemskog umjetnika Erica De Kuypera (rođenog 1942.), eksperimentalni je i igrani kolaž eroticizma, glazbe i golih tijela koji odlazi korak dalje u ispitivanju queer pozadine klasične grčke ljepote, ali i identitetskih podjela koje ju prate. Kuyper je po vokaciji još i pisac, kritičar, semiolog, a u žiži interesa mu je opera, ples i kazalište, tako da je ovaj povratak moćnog junaka iz Troje, gdje bi ga trebala čekati Penelopa, izbjegao sva pravila narativnog filma i inspirirao se glazbom Zarah Leander, Ravela, Monteverdija i Wagnera kako bi pokazao kakav homoerotski potencijal klasičan muški mit posjeduje. Redatelj koristi razne vizualne izvore i tehnike, koje se, kako kažu kritike, ne mogu prepričati jer, poput Jamesa Joycea kao još jedne moguće reference, imaju mutan i teško razumljiv homerski prizvuk. Časopis Variety u svojoj recenziji piše kako je Ružičasti Uliks po svemu kultni film, iako je teško odrediti o čemu konkretno. „Senzualan, operetski, prekrasnih slika i u stalnoj potrazi za ljepotom“, pri čemu ne odustaje i od eksplicitnih seksualnih sadržaja, u kojima Odisej ne mašta samo o Penelopi. Kao što su talijanski peplumi mnogima bili prvi susret sa tek naznačenom i još češće prikrivenom vizualnom seksualnošću isklesanih tijela, Kuyperov je duhoviti esej korak dalje u queer demontiranju klasičnog mita. Film je restaurirao Eye Filmmuseum iz Amsterdama.
Režija: Eric De Kuyper
Scenarij: Eric De Kuyper
Uloge: Jose Teunissen, Jos Ijland, Dolf Wilens, Erik de Bruyn
Direktor fotografije: Stef Tijdink
Montaža: Ton De Graaf
Producent: Suzanne van Voorst, Floor Kooij, Gerard D’Olivat
Produkcija: Yuca Film
Festivali i nagrade: Berlin International Film Festival 1990., Locarno International Film Festival 1990., Toronto International Film Festival 1990., International Film Festival Rotterdam 1990., Edinburgh International Film Festival 1990., Frameline San Francisco International LGBTQ Film Festival, 1990.
Eng.
Playing with Greek mythology, Pink Ulysses is an experimental and playful collage of eroticism, music and naked bodies that goes a step further in examining the queer background of classical Greek beauty, but also the identity divisions that accompany it. The director uses various visual sources and techniques, which, according to critics, cannot be retold because they have a difficult-to-understand Homeric overtone that shows what kind of homoerotic potential a classic male myth possesses.