Srijeda, 27. 4. – Kino Kinoteka

21:00

John Waters: Zabranjeno pušenje / John Waters: No Smoking (1980s)

SAD

Namjenski / 1’

Javno-zdravstveni i edukativni namjenski film za kino Nuart, John Waters je snimio početkom 80-tih godina, ni sam zapravo ne zna kad. Ali u samo jednome potezu i svega nekoliko rečenica, zorno je objasnio upravo na svoj način, zašto pušenje, posebice u kinu, nije dozvoljeno. Obrnutom logikom, kakvom je i u svojim filmovima osvojio publiku, našalio se sa konvencijama i idejama mladih delikvenata, koji su mu omiljena tema, a preko kojih odašilje jaku društvenu kritiku. Ovaj kratki film prikazivao se godinama prije svake projekcije Nuart kina, a jedina preživjela kopija čuva se u arhivu organizacije nagrade Oscar Američke akademije za film. John Waters prestao je pušiti 90-tih.

Producent: Nuart Theatre

Eng.
A public health and educational film for Nuart cinema, John Waters made in the early 80’s in which in just one stroke and just a few sentences, he clearly explains in his own way why smoking, especially in cinema, is not allowed.

Višestruki manijaci / Multiple Maniacs (1970)

John Waters

SAD

Dugometražni igrani / 95’

Kada su krajem 90-tih godina krenula reizdanja kultnih filmskih klasika na DVD-u, John Waters, camp i queer „kralj bljuvotine“ i „Papa trasha“ kako su ga mnogi od milja nazivali, objavio je svojim fanovima kako njegov drugi dugometražni film vjerojatno nikad neće biti ponovno objavljen. Razlog je, između ostaloga bio i licenciranje glazbe koju je obilato i bez ikakvih prava koristio, a tek potom sam sadržaj filma, u kojemu osim što po prvi puta koristi dijaloge, miješa komediju, klasičan monster movie i definira ono što će kasnije postati namjeran i nimalo slučajan trash. Ipak, Watersovo obećanje nije se ispunilo: film je u spektakularnoj restauraciji objavio ni manje ni više nego The Criterion Collection, edicija najuglednijih djela iz povijesti medija, gdje su se Divine i ekipa našli bok uz bok klasicima europskog, američkog i svjetskog filma. Waters i Divine i prije su toga ušli u udžbenike povijesti estetike, najprije sa Pink Flamingos (1972.), Female Trouble (1974) i Desperate Living (1977.), tvoreći osobit potpis mišljenog preglumljivanja, izvrtanja društvenih normi, citiranja najpoznatijih naslova pornografskog i B-filma, te podužih govornih monologa krcatih jezičnim zaokretima. Iako su mnogi mislili kako se radi o niskobudžetnim improvizacijama, Watersovi filmovi, za koje je no-budget točnija kategorija, režirani su i glumljeni prema unaprijed pripremljenim plahtama ispisanih scenarija i ideja; glumci su morali izreći i učiniti baš ono što je redatelj zamislio i mjesta za kraćenje i/ili dodavanje nije bilo. „Celuloidni zločin!“, piše često na plakatima ovog filma, ismijavao je sve do čega je stigao, pa čak i hipijevski mirovni pokret, dok je svoju zvijezdu Lady Divinea, veću od života i glamurozniju u prljavštini od ičega što hoda, još pripremao za ono što će kasnije učiniti sa psećom kakicom i tako šokirati baš svakog gledatelja. Ovdje se Divine hrva s ogromnim gumenim čudovištem, evocira hollywoodsku glumu i pojašnjava što bi to bio „Rosemary Job“, a sve u nevjerojatnoj kombinaciji malih posveta najbizarnijim naslovima drive-in kina i tada još ozloglašenijim žanrovskim probojima Herschella Gordona Lewisa. Waters je i danas zadržao rolu onoga koji nam otkriva novo i nepoznato, pa tako svake godine izbacuje 20-tak preporuka za filmove koje treba vidjeti, iako sam ne snima onom žestinom kojom se proslavio u sedamdesetima. Valja biti iskren, a i sam je to naglasio, filmovi koje je on ali i njemu slični redatelji snimao prije 30-tak i više godine, danas jednostavno ne bi bili mogući. Prekršili bi apsolutno svaku ideju političke korektnosti i ne bi bili prikazani nigdje. Zato je projekcija „Višestrukih manijaka“ vrhunac dana koji je posvećen radu zagrebačkog unuka Divinea i Johna Watersa, jer autentičnost ovakvog pristupa, kao i njegova pozicija unutar povijesti queer filma, nenadmašni su i neponovljivi.
Željko Luketić, filmolog

Režija: John Waters
Scenarij: John Waters
Uloge: Divine, David Lochary, Mary Vivian Pearce, Mink Stole, Cookie Mueller, Edith Massey, Susan Lowe, Rick Morrow, Vincent Peranio
Direktor fotografije: John Waters
Montaža: John Waters
Producent: John Waters
Produkcija: Dreamland

Eng.
John Waters, camp and queer “King of Vomiting” and “Papa Trasha” as he was called by many, was known for creating a special signature of thought-provoking, distorting social norms, quoting the most famous titles of pornographic and B-movies, and long speech monologues full of language turns. In this film, she again chooses Lady Divine as her star, bigger than life and more glamorous in the dirt than anything she walks.