Ideja: Koraljka Begović
Koncept i dramaturgija: Jasna Jasna Žmak
Koreografija i izvedba: Filipa Bavčević, Koraljka Begović, Nastasja Štefanić, Mia Zalukar
Glazba: Nenad Kovačić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Umjetničke savjetnice: Davorka Begović i Martina Tomić
Kostimografija: Stella Beloš
Grafičko oblikovanje: Ana Kunej
Fotografija: Jelena Janković
Produkcija: Domino. Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske Unije u okviru platforme aktivnog gledateljstva projekta suradnje Be SpectACTive!
Koprodukcija: UPUH
Suradnja: Zagrebačkim plesnim centrom
Financijska podrška: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb, Program Kreativna Europa Europske Unije.
Hvala Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu

Koraljka Begović radi kao plesačica, kreativna producentica i joga učiteljica. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te surađuje s brojnim domaćim i inozemnim umjetnicima (Sabina Perry, Jasna L. Vinovrški, Saša Božić, Petra Hrašćanec, Aleksandra J. Imfeld, Jazmin Chiodi…). Plesno obrazovanje započela je u Zagrebu kroz brojne radionice i vaninstitucionalno obrazovanje, a diplomirala je MA studij suvremene plesne izvedbe na sveučilištu u Limericku, Irska. Realizirala je više autorskih radova u dosadašnjem djelovanju . Od 2007 godine radi kao producentica na mnogobrojnim festivalima te surađuje s umjetničkim organizacijama i udrugama u kreiranju i realizaciji brojnih programa. Ističe suradnje sa Studijem za suvremeni ples, Zagrebačkim plesnim ansamblom, Motovun Film Festivalom, Iseli-Chiodi Dance Company te produkciju Monoplay festivala od 2017 do 2020. Povremeno vodi edukativne radionice.

Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja i scenaristica, piše tekstove za izvedbu, kratke priče i kritičke tekstove. Docentica je na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je prethodno i diplomirala. Između ostalog, objavila dva teksta za izvedbu (Samice, 2011; Istovremeno drugi, 2012), jednu znanstvenu studiju (Predavanje kao izvedba, izvedba kao predavanje – o proizvodnji znanja u umjetnosti, 2019) i jednu knjigu eseja (One stvari – eseji o ženskoj seksualnosti, 2020). Između ostalih, kao dramaturginja surađivala s Matijom Ferlinom, Majom Pelević, Borutom Šeparovićem i Irmom Omerzo. Kao mentorica i organizatorica, vodila više edukacijskih programa iz domene izvedbene dramaturgije i/ili feminističke kritike.

Uzimajući dječje igre kao svoj ishodišni istraživački materijal, plesna predstava Playing nastaje na sjecištu igre i izvedbe, zaigranosti i plesa, igrivosti i performativnosti. Autorski tim predstave kroz proces rada bio je s jedne strane posvećen koreografskoj analizi formalnih aspekata pojedinih igara, njihovih varijacija, iznimaka i pravila, a s druge se strane bavio uplivom u afektivni svijet dječjih igara i atmosfere u kojoj se one odvijaju, preispitujući pritom neprestano reperkusije njihove transformacije u izvedbeni odnosno plesni materijal. Pantomima, skrivač, twister, gumi-gumi, pokvareni telefon, graničar, skakavac i brojne druge, često zaboravljene, ponekad izmišljene, igre tako su postale plodno tlo za konstruiranje modularne matrice koja funkcionira kao neka vrsta igrače mašine koja u dinamičnom flowu pred publiku dovodi kratke, ponekad bljeskovite, ponekad neprepoznatljive, sekvence sagrađene od apstrahiranih elemenata pojedinih igara. Napetost iščekivanja konačnog ishoda igre, pobjede ili poraza, pritom je suspendirana i zamijenjena drugom vrstom izvedbene napetosti koja se gradi postepenom akumulacijom raznolikog materijala koji u progresiji nudi sve kompleksniju rekonstrukciju svijeta igara.