Selotejp

Krešo Kovačiček i Tajči Čekada

Performans, 20. slavonski biennale, Osijek 2006.

 

Performans je nastao u jeku afere „Selotejp“, pri čemu ne referira direktno na samu aferu nego na dijelove koji su dekontekstualizirani, kako navodi multimedijalni umjetnik Krešo Kovačiček. S obzirom na mjesto, prostor izvedbe (Galerija likovnih umjetnosti Osijek) performans dobiva dodatnu kontekstualizaciju navedene „afere“. Duo, Krešo Kovačiček i Tajči Čekada, izvedbom su spojili vanjski i unutarnji prostor Galerije. U dvorišnom prostoru umjetnica je Krešu Kovačičeka oblijepila selotejpom umjesto korzeta tako da može stati u njezinu kreaciju, bijelu halju, koja je postala zaštitni znak umjetnikove androgine figure. Zatim su šetali stepeništem Galerije, on s maskom Stjepana Lahovskog (iz umjetnikove ostavštine), a zvučnom pozadinom fingirane publike nadomjestili su nedostatak publike na njihovu performansu. Pritom su simulirali konzumaciju kokaina (šmrkanje šećera u prahu), pri čemu se završno umjetnik postavio nag na stolu gdje ga je Tajči Čekada obojala u crno. Tako obojen, niveliran, umjetnik je promatrao fotografije traume rata Dražena Fligića (ciklus Fotografije 1991) koje su objavljene u monografiji Riječke devedesete. Kao što je Krešo Kovačiček kao kustos izložbe ratnih fotografija Dražena Fligića zabilježio za katalog Galerije OK (Rijeka): „Vrijednost je freelance fotoreportera da doslovno izlažu svoju kožu, te da bilježe stanje stvari koje još nije ideološki posredovano, tj. u tome smislu obrađeno dugim medijskim manipuacijama.“ Kao kontrapunkt navedenim foto-traumama na drugom izložbenom zidu bile su fotografije modnih kolekcija Tajči Čekade koje je umjetnica dizajnirala za Krešu Kovačičeka. Tako je za njegove potrebe dizajnirala, kako je jednom prigodom navela, i nekoliko kimona i Angelus kostim, ’50 style gaćice od rukom tkane zlatne organze iz Indije… Afera ili slučaj “Selotejp” je ratni zločin koji su počinili pripadnici HV-a u okviru kojega su ubili desetak pripadnika srpske nacionalnosti u Osijeku 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Svi leševi pronađeni su zavezanih ruku i sa selotejpom zalijepljenima preko usta. Za slučajeve „Selotejp“ i „Garaža“ pravomoćno je, među ostalima, bio osuđen Branimir Glavaš.

Suzana Marjanić

 

KREŠO KOVAČIČEK (Rijeka, 1. siječnja 1964.) diplomirao je na Odsjeku likovnog odgoja i likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci u klasi prof. Josipa Butkovića. Grafički je dizajner, likovni pedagog, performer, suradnik Kalkografskog ateljea mr. art. J. Butkovića. Od 1989. do 2002. boravio je i umjetnički djelovao u Berlinu i Amsterdamu. Vodio je program Galerije O.K. Multimedijalnog centra u Rijeci (2003-2008). Postavio je više od stotinu izložbi, samostalno ili kao asistent postava te promovirao rad drugih autora. Surađivao je s Israel Galerie Link, Ustun Art Management, De la Tour Galerie, Oude Asiatische Kunst, Reibach i Illuseum u Amsterdamu. Kovačiček je gej aktivist, a bio je angažiran također i u radu s prognanicima i ilegalcima. Nije član strukovnih udruga. Na riječkoj akcionističkoj i performerskoj sceni multimedijalni umjetnik Krešo Kovačiček pored izvedbene androgine figure (izrazito visok, vitak, obrijane glave), kojom je često poput žive skulpture defilirao kao model u anti/modnim performansima Tajči Čekade, bio je specifičan i po izvedbenim točkama susreta Istoka i Zapada, te je u svojim iznimnim promišljanjima o povijesti i teoriji umjetnosti isticao strukturnu povezanost umjetnosti performansa i zen ceremonije čaja. Nakon višegodišnjega odsustva vodi Mini galeriju kluba Jadran na adresi Krešimirova 26 (Rijeka). Za više informacija usp. katalog Riječke devedesete, Rijeka, MMC, 2006.

Literatura:

20. slavonski biennale: slikarstvo, kiparstvo, grafika, multimedija, arhitektura, urbanizam: Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Gradski muzej Vukovar, Osijek, Vukovar 2006.-2007.: [katalog izložbe] / [tekstovi Jadranka Vinterhalter … et al. ; urednik, kataloška obrada Vlastimir Kusik; fotografije Marin Topić … et al.]

Kovačiček, Krešo. 2006. „Ceremonija čaja kao izvorište performansa“. (Razgovarala Suzana Marjanić). Zarez, Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-s-kresom-kovacicekom

Kovačiček, Krešo. 2022. „Posve osobno iskustvo: Riječki umjetnik je godinu dana živio u Harteri i bio sretan, a onda je natjeran na uzmak“. (Razgovarao Edi Prodan). Novi list, 23. siječnja 2022. Dostupno na: https://www.novilist.hr/rijeka-regija/posve-osobno-iskustvo-rijecki-umjetnik-je-godinu-dana-zivio-u-harteri-horor-labirinti-prepuni-nasilja/

Riječke devedesete. 2006. (tekst: Branko Cerovac … et al.). Rijeka: MMC.

Marjanić, Suzana. 2020. „Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček“. Treća: časopis Centra za ženske studije, 22, 1: 72-88.