Vice Vukojević je doživio satori

Le Cheval

Cvjetni trg, Zagreb, 2001.

 

Performans je izveden 2001. godine na frekventnom zagrebačkom Cvjetnom trgu. Oliver Frljić pjevao je a capella pjesmu Lijepi li su mostarski dućani, što je prema njegovim riječima (Suzana Marjanić i Višnja Rogišić, razgovor s Oliverom Frljićem, Zarez, 30.6.2005.), brzo privuklo gledatelje, budući da u to vrijeme nije bilo uobičajeno čuti bosansku sevdalinku usred Zagreba. Reakcije su bile uglavnom pozitivne. Zatim je jedan izvođač nasrnuo na izvođačicu, simulirajući silovanje. Za vrijeme čina, izgovarao je pogrdne riječi, mahom stereotipe o Bošnjacima, gurajući izvođačici u usta mljeveno svinjsko meso (koje muslimani ne konzumiraju iz vjerskih razloga). Artificijelna, ali izrazito nasilna situacija nije izazvala nikakve reakcije. Frljić u navedenom intervjuu pojašnjava kako se “nije dogodila nikakva intervencija, jer je publika, ostajući inertna na ideološki okvir unutar kojeg je performans proizveden, ostala inertna i na činjenicu da je jedan izvođač izvodio vidno i fizički bolno nasilje nad drugom izvođačicom”. Vice Vukojević, jedan od tada renomiranih hrvatskih desničarskih političara, zastupnik u Saboru i sudac ustavnog suda RH (1999.-2007.) bio je optužen da je 1993. godine u logoru Vojino silovao 22-godišnju Bošnjakinju, navodno joj govoreći da smrdi na Islam. Djevojka je 1999. izdala knjigu Molila sam da me ubiju u kojoj je opisala ovaj čin. Tek 2007. godine, Tužilaštvo BiH je dostavilo Državnom odvjetništvu Hrvatske izvještaje koji govore o silovanju. Sve su optužbe odbačene, a dotični je još uvijek aktivan član zajednice, iako je u susjednoj BiH povezan s nizom afera. Činjenica da je unatoč optužbama obnašao visoke političke funkcije, govori puno o tadašnjem ustrojstvu RH, o nedodirljivosti političke elite, a time i rizičnosti navedene izvedbe na Cvjetnom trgu.

Josipa Bubaš

 

LE CHEVAL je neformalna grupa koja je djelovala devedesetih godina 20. stoljeća , a jezgru su činili Boris Čeko, Srđan Šarić i Oliver Frljić, dok su ostali članovi sudjelovali na određenim projektima i izvedbama. Skupina je bila inspirirana izvedbenim praksama šezdesetih i isticala je etiku iznad estetike, propitujući stare i kreirajući nove parametre izvedbi. Performansi su se često odvijali na ulici, i mahom bez prijave policiji, što je davalo dozu rizika . Skupina Le Cheval (fr. konj) dobila je naziv prema bendu u kojemu su akteri tada svirali. Tematski, izvedbe su se bavile političkim, socijalnim i kulturnim fenomenima odnosno stereotipima (kao što su diskriminacija, šovinizam, nacionalizam, patriotizam, srbofobizam, nacionalna svijest, hrvatstvo, minimalna tolerancija, problem manjina, kulturna inflacija, klasne razlike).

 

Popis literature:

Rogošić, V. (2010). Svi nezainteresirani za suradnju neka se jave ministru za kulturu. Izvedbena okupljanja studentske i alternativne scene. Kazalište (no. 41/42).

Čeko, B. (2010). Reseciranje unutarnjih organa Le Chevala. Kazalište (no. 43/44).

Marjanić, S., Rogošić, V. (2005). Ideologija ili inercija: performativne ne/doumice. Zarez (no. 158)