Despotizam mišljenja
Ljubičasti deltoid
Performans, Zagreb, 1992.
Posljednji performans trupe Ljubičasti Deltoid Despotizam mišljenja izveden je na glavnom
zagrebačkom Trgu, na 1. maj 1992. godine, kao velika posveta tada ukinutoj proslavi
radničkoga praznika. I opet je navedeni performans kao središnju izvedbenu figurinu uključio
naknadno pojavljivanje Roberta Francistzyja, sada kao crvene figurine koju je na psećoj
ogrlici oko vrata, za koju je bio privezan desetak metara dugačak metalni lanac, vodila crna
figurina (Maja Syřinek). Pritom je Franciszty oko vrata nosio i ovješeni plakat sa zapisom
PO/ETIČAR U SMRTI, s time da je slovo U bilo ispisano kao ustaško U, tada veličano i
prodavano kao odjevno-politički detalj na nekim središnjim mjestima u Zagrebu. Takvu
crvenu figurinu, figurina u crnom (Maja Syřinek) vodila je kroz Tkalčićevu ulicu (s
polazištem od Popovoga tornja) sve do Trga. Ovješena je ploča oko vrata crvene figurine
asocirala na žrtve fašističkoga terora u Drugom svjetskom ratu kada su antifašisti vješani na
rasvjetnim stupovima s pločama-opomenama kao strahotnom metodom zastrašivanja
preostalih. Bilo je to doba kada su takve fotografije ideološki bile brisane iz osnovnoškolskih
i srednjoškolskih povijesnih udžbenika, doba kada je antifašizam gotovo izjednačen s
njegovom opozicijom. I put do Trga ženska je figurina u crnom označavala zvonom,
simbolički nagovještavajući dolazak nepodobnih, političkih gubavaca koje je simbolizirala ta
muška figurina u crvenom.
Nadalje, dolaskom na Trg, Franciszty (crvena figurina) skida lanac i plakat te liježe na bijelo
platno posuto mnoštvom crvenih karanfila poput kapljica krvi; leži raširenih ruku i nogu
evocirajući tjelesnu asocijaciju/provokaciju na petokraku, ali i na apotropejski pentagram. I
završno, nakon oslobođenja od crvene prošlosti i potpune negacije crnila 1992. godine s
novom simboličkim inicijacijom prvomajske proslave, crvena figurina okupljenom mnoštvu
dijeli karanfile, čestita im “Prvi maj” kao “Praznik rada” (riječ radnik tada je bila politički
tabuizirana riječ). Pritom se ostvario dirljiv emotivan susret sa starijim gospodinom u krem
mantilu, koji je zaista plakao rastvorena srca. I dan-danas sudionici toga performansa sjećaju
se kako su suze toga anonimnoga čovjeka iz okupljenoga mnoštva na Trgu doživjeli kao
iskren emotivan udarac…
Suzana Marjanić
Ljubičasti Deltoid (1990–1992.), postavangardna trupa koju je pokrenuo Robert Franciszty, a
njezino je djelovanje označio individualnom akcijom lijepljenja šest kolaž-plakata s natpisom
Stereometriji zabranjen ulaz na šest zagrebačkih kazališta (HNK, Komedija, Jazavac, Vidra,
Teatar &TD, Kazalište lutaka) 1990. godine. Kolažirani su plakati načinjeni montažom crnih
slova izrezanih iz dnevnih novina u stilu tzv. anonimne “ucjene” na papiru formata A4, dakle,
jednostavnom tehnikom crno na bijelo, s potpisom tada još neformirane trupe Ljubičasti
Deltoid. Nadalje, to lijepljenje kolaža-plakata s porukom o začeću alternativnoga,
stereometrijskoga (stereometrija barata plohama i zagrađuje prostor), tzv. geometrijski
pomaknutoga, iščašenoga kazališta, koje shvaća da mu u geometrijskim zadanim okvirima
postojećih kazališta ipak nije mjesto, odvijalo se dakako navečer, u stilu individualne gerilske
akcije bez iluzije da je postojala ikakva opasnost za tog anonimnoga stereometrijskoga
ljepača.
Izvori:
Franciszty, Robert. 2000. “Supkultura otvara oči” . (Razgovarao Oliver Sertić). Dostupno na:
http://www.matica.hr/Vijenac/Vij170.nsf/AllWebDocs/Subkulturaotvaraoci
Franciszty, Robert. 2004. “Izvedba aktivizma radikalnog animalizma” . (Razgovarala
Snježana Klopotan) Dostupno na: (http://www.zarez.hr/139/temabroja1.htm)
Marjanić, Suzana. 2017. Topoi umjetnosti performansa: lokalna vizura. Zagreb: Durieux.
Ljubičasti Deltoid: performans Despotizam mišljenja, 1. maj 1992.,
Zagreb, Glavni trg. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=vSPbW-KN2X8
