Manipulacija tijela / MB58 – 5,26 HRVI

Milan Božić

Performans, AK galerija Koprivnica, 2015.

 

U koprivničkoj Galeriji AK, 2015., Milan Božić izvodi autoreferencijalni performans kojim tematizira ratne traume. Bos i obučen samo u vojnički prsluk, s podebljanim ratnim ranama na tijelu i nekoliko crnih kravata oko vrata, umjetnik ulazi u galeriju, gdje počinje rezati na stolu postavljene štruce kruha, pri tom skidajući postepeno kravate. Na fotografiji pored, na stolu, prikazano je tijelo umjetnika u fetus pozi, dok su na podu, pored stola, na tkanini rasute šnite kruha. Na stolu se nalaze dvije posude- jedna ispunjena bikovom krvlju, druga crvenom tekućinom i štruce kruha. Umjetnik reže štruce, dio narezanih šnita baca na hrpu koja se nalazi na podu, a preostale umače u posudu s bikovom krvlju i stavlja na svoje ožiljke. Bikova krv označava maskulinitet, ali istovremeno i energiju koja više nije dijelom tijela, nego se nju simbolički krade i odvaja od subjekta. Čin „liječenja“ ožiljaka takvom krvlju sukob je dva ranjena maskuliniteta i čin propitivanja nasilja. Ostale šnite umjetnik umače u crvenu tekućinu koja evocira krv i jede. Taj bi se čin moglo protumačiti kao skrb, brigu, nutritivni aspekt u širem smislu. Pred kraj izvedbe, Božić skida prsluk i preostale kravate, ulazi na tkaninu prekrivenu kruhovima, po kojima hoda. Pri tome, pod njegovim koracima, pucaju baloni ispunjeni bikovom krvlju i razlijevaju se po šnitama kruha i njegovim stopalima. Počinje svirati pjesma Lucky Man Emerson Lake and Palmer, koja govori o ratnim stradanjima i uništenom životu. Na kraju, umjetnik liježe na leđa u tu nakupinu kruha i boje i pruža ruku prema nebu, što je parafraza Michelangelova čina stvaranja svijeta, no ovdje je prisutna samo umjetnikova, a izostaje Božja ruka. Tim činom završava performans.

Prema najavi: „performans tematizira tijelo i traume ratnog vojnog invalida, tijelo koje je nekada bilo zdravo muško vojničko tijelo, a danas je prošarano kirurškim šavovima, tragovima rana – rupa, ozljeda i fraktura. To je tijelo u ovom performansu glavno izražajno sredstvo i referira se na egzistencijalnu prolaznost i tjelesnost; put od dječaštva do zrelog, odraslog muškarca te ukazuje na sve društvene transformacije koje su mu se događale.“ Performans je izveden u sklopu izložbe na kojoj je umjetnik prikazao šest fotografija, a godinu dana kasnije, proširio je bavljenje temom, okrećući se marginaliziranim, odbačenim pojedincima.

Josipa Bubaš

 

Milan Božić, rođen je 1958. u Zagrebu. Završio je Školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. te započeo studij elektrotehnike. Godine 1982. zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala). Od 1991. do 1995. dragovoljac je u Domovinskom ratu. Godine 1993. položio je prvi časnički tečaj, potom drugi časnički tečaj 1994. godine. Od 1994. do 1996. pohađao je časničku školu HVU-a Petar Zrinski. Nastavnik je i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU-u, 1995. (studij FPZ). Od 1999. do 2010. djelatni je časnik HV-a u Ministarstvu obrane RH, ratni je vojni invalid (prvo ranjavanje 21.11.1991). Od 1999. radi performanse zajedno s Vlastom Delimar i samostalno. Prvi zajednički performans „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala” izveden je u Tvornici, u Zagrebu 1999. Član je HDLU-a Zagreb.

Izvori:

Drava info (16.9.2015.) Performans Milana Božića “Manipulacija tijela / MB58 – 5,26 HRVI” u petak u AK Galeriji. Dostupno na:

https://drava.info/2015/09/milan-bozic-performans-manipulacija-tijela/

Osobna dokumentacija umjetnika