Miyu Križanić, Presvlaka, 2017.
Zagreb
Galerija Vladimir Bužančić 2017.
U sklopu izložbe Žena – trudnica – majka: zelene sfere i nekropolitike (kustosica Anita Zlomislić, Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb, 2017.) Miyu Križanić održala je i koncert sa svojim bendom Srbi, a u toku izvedbe pjesama izvela je i performans Presvlaka. Prvi dio performansa je vezan uz stvaranje scenskog izgleda, umjetnica se dotjeruje pred kamerom, vrši kostimografsku transformaciju u romantični tip, nevinog izgleda u slatkoj haljini boje lavande japanskog modnog brenda Metamorphose, u oprečnosti s prljavim i agresivnim zvukom i nastupom benda. Stvorila je živu skulpturu, instalaciju slatko-nevinog femininog izgleda, koju je odlučila razoriti razmjenom odjeće s publikom. I nadalje umjetničinim živim opisom navedenoga kostimografskoga performansa:
„Performansom sam željela stvoriti horizontalan odnos između publike i izvođača, prvo da se kostimografska transformacija za nastup zbiva javno, pred publikom, a ne iza pozornice. Zatim da se publiku uključi u nastup i u samu kostimografiju performansa. Ideja je bila da dok nastupamo, razmjenjujem odjevne predmete s publikom. Ja nekome predam komad svoje odjeće i zauzvrat on/a meni preda svoj komad, odjenemo ga i nastavimo međusobne razmjene dok ne postanemo jedan bricolage identitet, zajednički entitet bliskosti i sličnosti. Koncert se naravno pri tome odvija unutar publike, a ne na odvojenoj pozornici. Inače, naša osobna odjeća je vrlo privatna sfera našeg života, komunicira naš identitet, sljubljuje se s našim tijelom kao druga koža, zagrijana je od našeg tijela, uključuje naš znoj, tjelesne stanice. Kad ju operemo, ima miris baš našeg deterdženta i omekšivača. Nije svakako nešto što dijelimo s drugima, osim sestrom ili bratom, najbližim prijateljima možda na posudbu, ali neuobičajeno je dijeliti odjeću u toku nošenja na sebi. Tada je, baš poput druge kože, ono vrlo privatno na nama. U kaosu razmjene odjevnih predmeta – takve nošene odjeće koja je znojna, zagrijana, ima naš miris – s drugim ljudima koje smo možda i prvi i zadnji put sreli na tom koncertu, htjela sam poništiti međusobne razlike, približiti nas međusobno. Bilo je jako zabavno vidjeti što ćemo s modne strane dobiti u toj spontanoj razmjeni stilova i osobnih identiteta, kako se moj vizualni izgled kao performerice i onaj publike mijenja tokom nastupa. Proslijedila sam publici kaput, ukras za glavu i torbicu, haljinu, dobila sam maramu i nečiji kožnjak. Vrlo zanimljivo iskustvo koje bih voljela ponoviti.“
Suzana Marjanić
Biografija:
Miyu Križanić (rođ. Martina Črnjak) diplomirala je sociologiju pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine, a magistrirala kostimografiju na Tekstilno–tehnološkom fakultetu u Zagrebu 2017. Diplomski rad iz sociologije nagradio je Centar za ženske studije 2012. godine, a u proširenom izdanju objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja u Nakladi Jesenski i Turk pod nazivom Slatko lice pobune 2013. godine. Producira neprofitne sadržaje japanske kulture od 2006. godine, suradnica Veleposlanstva Japana u produkciji događanja 2013.–2016. Kao umjetnica je sudjelovala na 12 modnih revija u RH i inozemstvu, izlagala radove na 2 samostalne i 6 grupnih izložbi. Stvara vizije ekstremizirane ženstvenosti, slatkoće, distopijskog svijeta i agresivnosti, eksperimentiranjem u odijevanju kao performativnošću i kostimografijom u svakodnevnici, društvenom i kulturološkom akcijom, feminizmom, konzumerizmom, intermedijem, campom i kraftivizmom, s posebnim fokusom na politike identiteta. Među ostalim autorica je antimodnoga performativnoga projekta myauMANIA.
Izvori:
Križanić, Martina. 2013. Slatko lice pobune: ženstvenost, infantilnost i konzumerizam japanske Harajuku kulture kao izraz otpora prema tradiciji i patrijarhatu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo.
Križanić, Martina. 2015. „Moda kao ljutnja na patrijarhalno društvo“ Razgovarala Ivana Mihaela Žimbrek. Vox Feminae https://voxfeminae.net/kultura/martina-krizanic-moda-kao-ljutnja-na-patrijarhalno-drustvo
Križanić, Miyu. 2022. „Dihotomija slatkoće i groteske, ekstremiziranog optimizma i sarkazma, no, ipak u izvedbenom jednom“. U: Rubne prakse feminističke umjetnosti – lokalna scena. (ur. Irena Bekić i Suzana Marjanić). Zagreb: Galerija Prozori, str. 26–51.
Marjanić, Suzana. 2022. Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora. Zagreb. HS AICA, Durieux.
