Ideja: Nikolina Komljenović
Igra i izvedba: Nikolina Komljenović i Božidar Šumi
Dizajn svjetla i izvedba: Bruno Pocheron
Dizajn promotivnih materijala: Tomislav Turković
Koprodukcija: ekscena, festival Perforacije
Podrška: POUZ Zagreb i Tala plesni centar
Financije: Ministarstvo kulture RH

Kad se kraj i/ili početak procesa povežu sa drugim procesom, onda krajevi i početci postaju proces za sebe. Tako dobijemo niz procesa, niz gdje jedan proces prelazi u drugi proces i pri tom zadržimo krajeve i početke. Ili drugim riječima: ulazimo u tok (flow). U tok se ulazi tako da postaješ tok, to samo postajanje toka je već tok. U to stanje padneš jer si se spotaknuo uz fakt, očito, nešto čitljivo, razumljivo, opipljivo. Tko se ne spotakne, neće pasti. Zato smo tu mi (Nikolina, Bruno, Božidar) da vas spotaknemo sa očitim prijedlozima i to spotakne i nas – da zajedno padnemo u tok glasa, pogleda, pokreta, svjetla, prostora, vremena, plesa, koreografije, u tok gdje se sve prepliće bez da se spoji. I se čudimo.

Iz toka ispadnemo jer smo se spotaknuli uz značenje, smisao: zatvorili smo nešto što ne možemo više (iz)držati rastvoreno. Opet smo samo tu dok se opet ne spotaknemo o očito i padnemo “nazad” u tok. Toliko je tog padanja i ispadanja da smo opet kod procesa (padanja) koji prelazi u proces (ispadanja). Samo još jedan proces u nizu procesa. Na horizontu/rubu procesa se jedva čujno čuje glas transa, rituala, igre, izvođenja, iscjeljivanja. Mašu nam glasom i ne možemo razlučiti/rastumačiti od koga je koji glas, glas koji se spaja glasom zenita i nadira naše percepcije. I se čudimo.

Nikolina Komljenović je izvedbena umjetnica sa širokim spektrom znanja. Bazirana na kretanju, pokretanju iz podsvijesti, unutarnjim mehanizmima kojima ulazi u interakciju s publikom. Radi na strukturama koje proizlaze iz odnosa, iz uzajamnosti te ih gradi pomoću prijenosa težine. Djeluje u polju izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Pedagoškim radom bavi se od 2008. godine, podučavajući zračne akrobacije i suvremeni ples. Koordinatorica plesne udruge Ekscena. Članica međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki i strukovne udruge UPUH. Magistrica povijesti umjetnosti i komparativne književnosti. Od 2013. samostalna umjetnica.

Božidar Šumi izučava zaigranost i tjelesno-kinestetičku inteligenciju kao izvođač, plesač, koreograf, spisatelj, pedagog, klaun u formatima kao igra, predstava, događaj, performans, instalacija, publikacija, klaunska točka…

Bruno Pocheron je studirao vizualne umjetnosti u Francuskoj, živi u Berlinu. Djeluje internacionalno ponajviše kao oblikovatelj svjetla, ali i kao tehnički direktor, dizajner scene i oblikovatelj zvuka. Zajedno s Isabelle Schad i Renom Andersonom, inicirao je suradničku platformu Good Work, koja je usmjerena na prezentaciju i percepciju tijela na sceni i u društvu. Koordinira Wiesenburghalle (Wie-sen55 e.V.), kolektivni working space u Weddingu u Berlinu, i Gangplank, otvorenu mrežu umjetnika i dizajnera s fokusom na intermedijalnu komunikaciju. Razvija softwerska sučelja u programima Pure-Data i WMV, omogućujući fluidnu komunikaciju između svjetla, zvuka i videa te istražuje dramaturško djelovanje tih elemenata.