Nina Kamenjarin, Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj, ali idem paklenski brzo (2019), reinterpretacija performansa Sanje Iveković iz 2015.
Omiš
Almissa Open Art festival, 2019.
Na festivalu Almissa Open Art 2019. godine Nina Kamenjarin predstavila se ponovnom izvedbom performansa Sanje Iveković iz 2015. godine Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj, ali idem paklenski brzo, koji je prvotno izveden u sklopu projekta Drugarice vještice – umjetničkoga istraživanja koje tematizira pojam vještica koji je još uvijek ispunjen brojnim negativnim značenjima, što odražava jak otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati sliku snažne žene. Ideja rada Sanje Iveković, “fitness” izvedbe, neprekidna vrtnja na sobnom biciklu popraćena je pjesmom Harley Davidson Brigitte Bardot i izlistavanjem prepoznatljivih fotografija umjetnica koje su poznate po antologijskim performansima – npr. Hannah Hoch, Hannah Wilke, Ana Mandieta, Carolee Schneeman, Linda Benglis, Valie Export…. Daljnjim opisom Nine Kamenjarin: „Nakon otprilike dva sata neprekidne vrtnje na sobnom biciklu i nakon završetka performansa kožnu jaknu sam svukla (povedena trenutkom, namjerom ili možda adrenalinom) i polunaga sam otišla u obližnji restoran presvući se.“
Kao prostor performansa odabran je ulaz u zgradu u Ulici Fošal (Omiš) na kojoj stoje dvije ploče – jedna obavještava da je riječ o prostoru udruge žena oboljelih od raka dojke, a druga da je riječ o domu umirovljenika, što izvedbeno odgovara feminističkoj praksi Sanje Iveković. „Reinterpretirajući ovaj performans reaktualiziram naslovno festivalsko pitanje ‘Kuda idemo’, citirajući Sandru Sterle: ‘…feminističkim performansom u kojem žene gledaju u žene, žene podržavaju žene i idu ili nastavljaju dalje tamo gdje su druge stale.‘“
Sanja Iveković ovim radom Brigitte Bardot promovira u heroinu feminizma – “Nikoga ne trebam na mom Harley Davidsonu, ja nikoga više ne prepoznajem na mom Harley Davidsonu, upalim motor i nisam više na zemlji, možda odem u raj, ali idem paklenski brzo…”
Suzana Marjanić
Biografija:
Nina Kamenjarin (Split, 1991.) diplomirala je 2016. na temu Simbioza skulpture i performansa pod mentorstvom prof. Vlaste Žanić i prof. Lorena Živkovića Kuljiša, uz teorijsko mentorstvo dr. sc. Blaženke Perice na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Odsjek kiparstvo. Sudjelovala je u programu ERASMUS u Njemačkoj na “FH Aachen – Vizualne komunikacije i produkt dizajn”, 2013–2014. Osim kiparstvom bavi se umjetnošću performansa, videom i drugim medijskim praksama. Izlagala je u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući prvu nagradu Essl Art Award 2015 (Austrija) s radovima Krunica i ćevapi, Škartoc i Fading out (2013.) i jednu od tri jednakovrijedne nagrade na “Trijenalu kiparstva” u Zagrebu 2018. s radom Simbioza (2016).
Više o umjetnici na stranicama HULU-a
Izvori:
Barbarić, Tina. 2020. „Tko je mlada umjetnica koja je stajala gola na krovu zagrebačke ‘džamije’“.
Kamenjarin, Nina. 2019. „Biti s jedne i druge strane“. (Razgovarala Suzana Marjanić). https://www.plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2368
