Ovogodišnje izdanje Noći performansa održalo se 2. 7. na različitim lokacijama u Zagrebu, a u okviru Mreže izvedbenih umjetnosti, program će se odvijati i u Dubrovniku, Koprivnici, Rijeci i Zadru.

U Rijeci, 16. 7. sudjeluju: Josipa Bubaš (Ljepota), Igor Zenzerović (Studija jednog zagrljaja), Andrej Zbašnik

Josipa Bubaš: Ljepota

Performans: Ljepota
Koncept, izvedba: Josipa Bubaš
Video: Tomislav Čuveljak / isječak iz filma American beauty
Vrijeme i mjesto: 19 sati (15′), Galerija Filodrammatica

Ljepota je likovno – izvedbeni čin koji se poigrava temom ljepote, upotrebljivosti i prezasićenosti. Spajajući nekoliko postupaka, smješta temu u širi, suvremeni kontekst, koristeći različite reference i prevodeći ih kako bi uspostavile značenjski obrat. Video, najlonske vrećice, ispunjavanje prostora, traženje ljepote u običnom, likovni čin u galerijskom prostoru, izvedba objekta i objekt izvedbe spajaju se u cjelinu koja graniči između ljepote i upozorenja, te dotiče neizbježna pitanja današnjice.

Josipa Bubaš

Članica AICA-e, ULUPUH-a i UPUH-a i HZSU-a. Doktorirala je na Odsjeku za Interdisciplinarne humanističke znanosti Sveučilištu Zadru s temom Tjelesnost izvedbe i izvedba tjelesnosti. Objavila je stotinjak tekstova na HRA3, u emisiji Triptih, te u različitim stručnim časopisima i na portalima, te sudjelovala na konferencijama. Redovno surađuje s Galerijom Događanja gdje objavljuje predgovore izložbama. Kurirala je Performans Art Festival u Osijeku 2019. godine, a kao vanjska suradnica predavala je kolegij Povijest umjetnosti na ADU.

Kao izvođačica i koautorica sudjelovala je u različitim projektima. Sudjelovala je u EU projektima . Od 2012. godine bavi se i autorskim radom. Izvela je niz performansa na festivalima te u galerijskim, muzejskim i javnim prostorima. Radila je kao vanjska suradnica za Kulturu promjene SC-a, kao pripravnica u MSU, vodila je Galeriju Događnja i surađivala na Kustoskoj platformi. U sklopu Dominovog ciklusa Budućnost političkog performansa povodom predsjedanja RH Vijećem EU realizirala je online participativni projekt Trokut#2 koji se bavio demografijom, odnosno pitanjem utilitarnosti ženske seksualnosti, a u sklopu programa Ženski životi glasnije (Domino i EPK) izvela je performans Uranjanje koji je tematizirao slojeve društvenog normiranja upisanih u žensko tijelo.

Igor Zenzerović: Studija jednog zagrljaja

Performans: Studija jednog zagrljaja
Autor: Igor Zenzerović
Izvode: Igor Zenzerović i Valentina Pintarić
Vrijeme i mjesto: 17 sati (23″59′), Korzo

Studija je rezultat voajerističkog promatranja iz tramvaja, rezultat događaja koji nestaje, rezultat doslovnog shvaćanja poezije Emily Dickinson, rezultat udaljenosti. Intervencijom očuđavanja performansom dugog trajanja, dva se performera u zagrljaju sukobljavaju sa suvremenim tehnologijama udaljavanja i ubrzavanja. To su službene strategije koje postavljaju udaljenost i vrijeme kontakta: podređene imperativom hiper-produkcije hiper-slike u hiper-vremenu. To je par koji se ljubi pri ponovnom susretu, to su bliski prijatelji koji se dugo nisu vidjeli – to su ljudi koji premošćuju distancu. U tom ozračju akceleracije, u samom centru panoptikuma, naum performera je probuditi unutarnji krajolik prolaznika svakodnevno viđenom gestom zagrljaja. Gestom pozitivne intime istaknuti i iskoristiti ludičku i subverzivnu (vremensku) moć dugog zagrljaja za stvaranje afektivne temporalnosti unutar akcelerativne logike svakodnevnice. Poetska intencija performansa mora biti stvaranje (ne)primjetnog liminoidnog kristala prostora i vremena, trenutka refleksije, reminiscencije i reakcije u promatraču u prostoru gdje je hobbesijanska ekonomija pogleda pravilo.

Igor Zenzerović

Rođen u Puli 1990. god. Studirao u Rijeci (BA Cult.stud.), Zagrebu, Beču i Ljubljani (Comp.lit i Cult. Anthr.). Kao dječak svirao po lokalnim garažnim bendovima. Skladao i producirao hommage Johnu Cageu (2011. MSUI, Pula), Stepen zvuka za osam izvođača (2012. Bienale Quadrianalle, MMSU Rijeka), Zvukovi u poeziji (Zbirka zvukovne poezije 2020.). Piše poeziju a zajedno sa Dariom Vugerom piše, uređuje i tiska post-situacionistički fanzin Klinika! (Ivanić Grad). Prvi performansi su umjetničke intervencije u prostor koje autor/performer odbija zabilježiti. Među novijim radovima sljedeći su prihvatljivi: Žive slike (Rijeka, Zagreb, Beč, 2009. – 2014.), Performans u ponoć preimenovanja trga (Zagreb 2017.) Antiteatar u kući bez krova – Abort(us)(2017., Pula), Aha-sfera – lecture performance (2018., Pula), (A)Live!- novi mediji. Izlagao je na nekolicini skupnih izložbi sa svojim vizualnim performansima. Interesi su mu post-dramsko i dramsko kazalište, suvremena glazba i eksperimentalan film. Organizator i autor je sedam Predvečeri poetike eksperimentalnog književnog foruma participativnog, sinkronog i reaktivnog čitanja na kojem gostuju razni pjesnici/pjesnikinje i performerice/performeri. Živi u Puli a trenutačno u suradnji sa galerijom Poola, radi na trodnevnom durational performansu na temu ‘gradskih legendi’.

Andrej Zbašnik: Poštar

Performans: Poštar
Koncept i izvedba: Andrej Zbašnik
Vrijeme i mjesto: 18 sati (60′), Korzo

Najdublja i najljepša radost je ljubav dijeliti i u ljubavi biti postojan.

Andrej Zbašnik 2021.

Najdublja i najljepša radost je ljubav dijeliti i u ljubavi biti postojan. Ljubav je dar kroz koji se formiramo kao bića sposobna živjeti milost i egzistencijalnu svrhu. Naravno, frekvencija ljubavi ima mnogo, ali u konačnici sve se sažima u ljubavi, čak je i mržnja frekvencija ljubavi. Ljubav sve zaokružuje i u njoj se sve sažima i to je iskonska i prava radost.

Odjeven u crni plašt obilazim javne prostore te dijelim poruku ljubavi. Na taj način, svjedočim jednu elementarnu istinu i odjeven u taj plašt, crnoj boji dajem sasvim drugačiju simboličku konotaciju.

Ovim performansom preispitujem simboličku ulogu odjeće i način prenošenja poruke, unutar subjektivne uniformiranosti, kroz formiranje osobne simboličke karte i unutar onoga što je sadržaj te poruke, a koji postaje čitljiv jedino suradnjom konzumenta.

Andrej Zbašnik

Rođen 16. 06. 1976. godine u Rijeci. Živi u Čabru. 1994. godine upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, odsjek za likovnu kulturu. Na fakultetu, za dodatni izborni predmet izabire slikarstvo, u kojem se usavršava uz vodstvo akademskog slikara Marijana Pongraca i akademske slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Aktivno se bavi likovno – umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Stvara isključivo u stanu u kojem živi i u ateljeu. Do sada je realizirao 22 samostalne izložbe, sudjelovao na 79 skupnih izložbi i realizirao 30 raznih umjetničkih projekata, koncepata i performansa. Član HDLU-a Istre i HDLU – a Zagreb. Član i suosnivač grupe A4 format, zajedno s Darkom Brajkovićem Đepetom Njapom. Objavio je dvije zbirke pjesama; Sječiva tišine 2012., Ulovljene zvijeri 2017., i dva romana; Razbijene linije 2018., i Logoreja 2020. u nakladi Matice hrvatske u Čabru.

Općenito, u svojem likovno umjetničko – istraživačkom radu bavi se problemom medija slikarstva, pisanog teksta, fotografije, videa, performansa, likovne instalacije i konceptualne umjetničke prakse. Na razini jezika i medija, često nastoji te medije ujediniti u jedinstvenu cjelinu umjetničkog djela.