Prizori za 30 godina Hrvatske

Torta i križevi ispred HDZ-ove središnjice, goli performeri te glasno čitanje Kreže, Andrića i Kiša obilježilo je nedjelju u Zagrebu

Bičevanje izgrafitiranog Zagreba, goli izvođači skupa s izborom najvećih
„hitova” domaće političke misli, živa operna izvedba bećarca.

 

Prizori za 30 godina Hrvatske projekt koji se realizira u okviru Artupunkture i Zagrebačkog salona uz potporu Turističke zajednice Grada Zagreba u produkciji udruge Domino i umjetničke organizacije Malo sutra oduševio je Zagrepčane. Naime, na poziv kustosice Zagrebačkog salona Leile Topić, Bruno Isaković kao autor koncepta i Zvonimir Dobrović kao producent okupile su brojne umjetnike i umjetnice te rekreacijama nekih od kultnih domaćih performansa, instalacija i happeninga ponudili su pogled na proteklih 30 godina hrvatske samostalnosti. Cijeli projekt se naslanja i na istraživanje bogate povijesti hrvatskog političkog performansa koje provodi udruga Domino.

Performans Brune Isakovića nastavio se na ranije radove koji su u formatu izvedbe koristili bičevanje velikih panela na kojima su bile ispisane razne poruke koje su davale kontekst svakoj izvedbi. Ovaj put su paneli bili sastavljeni od kolaža fotografija izgrafitiranih fasada diljem Zagreba. Onaj Zagreb koji viđamo svaki dan u šetnjama, iz tramvaja, na fotografijama koje se dijele po društvenim mrežama je grad zasićen grafitima. Novouređenim fasadama odmah kreće odbrojavanje do prvog grafita, do prvog potpisa, do prve poruke. Sustavna nebriga za grad u kojem živimo vidi se na njegovim pročeljima. Umjetnik je bičevanjem prekrivao grafite dok se nisu utopili u zelenoj boji, kojom se poziva i na političku odgovornost svih građana i lokalne vlasti za izgled z(grada) oko nas.

Izbor najvećih „hitova” domaće političke misli napravljen u suradnji s građanima posebno je oduševio posjetioce: „Budi muško, reci da si peder.“ – Ljube Ćesića Rojsa te „Tako vam je to u braku.“ – Nade Murganić te sada već „kultna”: „Žena nije stvorena za mudraca nego za madraca“ Ante Kovačevića te dvije bez presedana, gotovo pa neusporedive: “Cijeli svemir je heteroseksualan… Svemirom vladaju suprotne sile, da njih nema, Mjesec se ne bi okretao oko Zemlje nego bi pao na našu planetu, Zemlja se ne bi okretala oko Sunca, nego bi pala na Sunce i izgorjela bi ili odlutala negdje daleko i smrzla se.” – Lucija
Čikeš i beskrupulozno netočna: “Antifašizam je floskula.” propalog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Studija jednog zagrljaja kao interaktivni performans koji se naslanja na dva ranija performansa Igora Zenzerovića tijekom kojih je umjetnik proveo u zagrljaju 24 sata – u jednoj verziji sa ženom, a u drugoj verziji s muškarcem i ovaj je put okupila građane na Cvjetnom trgu u Zagrebu koji su prionuli u prijekopotrebni ljudski kontakt.

Rekreaciju performansa Toma Gotovca na krovu HDLU-a u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac izvela je plesna umjetnica Mia Zalukar. Radnja performansa krajnje je jednostavna: Gotovac, gol, mirno je stajao na vrhu zgrade HDLU-u licem okrenut prema istoku. Njegovo tijelo je u klasičnom stavu kontraposta, čvrsto oslonjeno na kupolu zgrade, ali istovremeno spremno za pokret. Kao i u brojnim drugim radovima, Gotovac osnovnu ideju za ovaj performans pronalazi u filmu po kojem i nosi naziv. Prema Gotovcu, umjetnost paranoidnog pogleda je izrazito individualno tumačenje globalne povijesti i suvremenih događanja s pretpostavljenim (mračnim) razvojem događaja u budućnosti. Rekreaciju je izvela Mia Zalukar, čije je tijelo podsjetnik da je u godinama nakon Gotovčevog performansa Europa postala još snažnija utvrda i da je paranoidan pogled prema istoku još aktualan. Rekreaciju performansa Toma Gotovca „Volim Zagreb” izveo je performer, plesni umjetnik Bruno Isaković na istoj lokaciji kao onomad Gotovac – Ilica 8. Jednako, bez odjeće – raširio je ruke u susret ljubavi vlastitom gradu.

Participativno čitanje i piknik u Parku Ribnjak obilježili su građani koji su čitali tekstove domaće književnosti koji govore o nama kao društvu, ovom podneblju i sudbini koju živimo. Čitao se Krleža, Selimović, Andrić i Kiš.

Jedan od najvažnijih događaja u posljednjih 30 godina za Republiku Hrvatsku bio je ulazak u Europsku uniju 1. 7. 2013. godine. Tim je povodom umjetnik Željko Zorica Šiš u suradnji s više od stotinu sudionica i sudionika predstavio svoj happening „EU-KroaTisch Freundschaft“ kojim nas je podsjetio da sva prava koja danas imamo i razumijemo potječu iz perioda prosvjetiteljstva te da možda ulaskom u EU neka od tih prava pokapamo. Postavljena su bila 149 križa s ogledalima u kojima smo mogli vidjeti svoje odraze kao upozorenje da sačuvamo ideje humanizma. U suradnji s Anom Janjatović – Zoricom postavljena je instalacija koja nas je podsjetila na ovih naših trideset godina i na sve ono što i dalje trebamo čuvati. Jestiva instalacija ujedno je poslužila i kao prilika da se svi posjetitelji nahrane i doslovno i metafizički prisjećajući se velikog umjetnika Željka Zorice Šiša. Na ovu instalaciju se nadovezuju i performansi i instalacije „Vlado Gotovac – govor ispred 5. vojne oblasti“, nastup orkestra ZET-a i njihova izvedba pjesme „Tvoja zemlja“ Vice Vukova te performans Arijane Lekić Fridrih i „Nema žene bolje od krmače“ prema niže navedenom rasporedu: Zvučna instalacija „Vlado Gotovac – govor ispred 5. vojne oblasti“
Jedan od najpoznatijih govora Vlade Gotovca svojom jednostavnošću poruke o ljudskom dostojanstvu i hrabrosti se naslanja na sve one ideje prosvjetiteljstva koje su začele samu ideju ljudskih i socijalnih prava. Slušati taj govor trideset godina poslije, u novim okolnostima i u novom okruženju potvrđuje snagu Gotovčeve misli koja je tako snažno odjeknula tada, a čiju jeku i dalje naslućujemo u kolektivnoj svijesti o pravdi i nepravdi koja nas okružuje. Nastupio je i orkestar ZET – a koji su izveli skladbu Vice Vukova “Tvoja zemlja”.
Nakon toga je uslijedila izvedba „Nema žene bolje od krmače“ – Maje Jakoliš čiji koncept potpisuje Arijana Lekić Fridrih. Rezanje slavljeničke torte Republike Hrvatske koju su svi posjetioci imali prilike (po uputi Marije Antoanete) jesti obilježio je red koji je pokazao da smo pred tortom „svi jednaki”. I ovim kolektivnim naslađivanjem završila je serija izvedbi kojom slavimo proteklih 30 godina.