ETNO QUEER je široko definiran kulturno-istraživački i produkcijski projekt udruge Domino koji je okupio organizacije i stručnjake u kulturi, kao i stručne društveno-humanističke organizacije iz Hrvatske i regije. Suradnici na projektu su bile organizacije čiji istraživački fokus, metodološki princip ili produkcijski okviri uključuju, ili nastoje uključiti, queer identitete, politike i potencijale u baštinskoj i tradicionalnoj kulturnoj praksi. Projekt je djelovao na dvije razine – prema i u suradnji sa stručnim suradnicima i organizacijama, te prema javnosti i publici. Projekt je okupio, osigurao i podržao razvoj istraživačkih i re/prezentacijskih aktivnosti na proučavanju seksualnosti i queera u širem smislu, u kontekstu tradicije i baštine iz registra poststrukturalne i postkolonijalne teorije. Na taj način se osnažnila primjetnost antropološkog i queer-feminističkog rakursa u proučavanju i razumijevanju konstrukcija znanja i društvenih praksi. U pripremi za opsežniji angažman u okviru programa Queer Zagreba 2022 održao se „Etno Queer“ 25. svibnja u prostoru Etnografskog muzeja. Ovaj kulturno-društveni etno-queer croquis su zajedno osmislili i pripremili Etnografski muzej, Institut za etnologiju i folkloristiku te Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO. Na ovom eventu su na produkcijski zanimljiv i angažirajući način bili prikazani inicijalni rezultati ovog projekta. S ciljem nastavka i daljnjih istraživačkih i produkcijskih aktivnosti projekta, održavali su se redoviti susreti partnerskih organizacija iz šireg susjedstva, te mapiranja i istraživanja, kako bi se identificirali najrelevantniji običaji i teme, razvila partnerstva, a projekt se usmjerio prema specifičnim lokalitetima koje je potrebno obraditi.

Šarena tikvica, kraj 19. stoljeća, Posavina, Hrvatska – Etnografski muzej, Zagreb
Hrvati bolje jebu od Kranjaca.

Došle Štajerke na hrvasko da žanju te spavajući na tavanu reče jedna drugoj:
‚Tisti Štajerci i tisti Kranjci ne znajo nikaj feglati/jebati. 
TistKrovati, tisti faloti/fakini, veseljaci/ pa porine pa podine/počine. 
To je lusno/slatko feglanje.  



Aus Varazdin und von der Murinsel wörtlich gleich.(Iz Varaždina i u Međimurju doslovno isto) Krauss, Friedrich Salomo. 1904. Anthropophyteia. Jahrbücher für Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen. I. Svezak
Arhiv: fotografija muškaraca s pregačama: prijelaskom s 19. na 20. stoljeće
Arhiv: fotografija obitelji s 19. na 20. stoljeće
Mlado momče putem grede,
U gaćam mu đogo prede;
Mlada cura gorom pivaa,
I na momka glavom klima:
„Dođi, momče, ti do noći,
Ti ćeš meni prest pomoći.“
A momče je to volilo
Pa je curi besidilo:
„Mlada curo, spravi runo,
Donit ću ja vreteno,
Oprest ćemo za prteno.“


Kudilja i vreteno. Erotske narodne pjesme. 1980. 
Priredio Igor Mrduljaš. Zagreb: Znanje
Fabrika gdje se ljudi prave

Došao jedan Židov sa svojim sinom, komu je već bilo oko trinaest godına, prvi put u Zagreb a provezao se kroz ulicu Potok. Kako su već Židovi po naravi znatiželjni, tako je bio i ovaj mladić pa je neprestano dodijavo ocu pitajuć ga: Tata, što je u toj kući? Otac ga je odbijao, al mu napokon dosadi vječno pripitkivanje sinovo a osobito kad ga je upitao za one kuće otkalem su kroz prozor gledale lijepe cure, a to su kurvarnice. Stoga mu otac odgovori ljutito: To je fabrika, gdje se Ijudi prave! Na to stade mladić oca tentati, neka pođe s njime u tu fabriku, da bi on rado vidio kako se ta pravi, ali otac dakako nije o tom ni čuti htjeo. Kad su stigli u gostionu, gdje su otsjeli, pokupi se mladić pa ravno sam u fabriku Ijudi, koju si je dobro upamtio bio. Kad je tamo došao pođe na prva vrata u hodniku te uđe u sobu ali u istoj sobi je baš netko jebo na divanu pa je zaboravio vrata da zaključa. Kad je jebedi mladića opazio poče ga ružiti, da neka ide van, alı se mladić ne dade smesti, već je neko doba motrio a tada izišao i otišao ravno u gostionu. Kad ga otac ugledao stade ga pitati da gdje je bio a sin mu srdito odgovori: Ta gdje drugdje već u fabriki ljudi. Pa šta si tamo vidio, ti neposlušni sine? Što sam vidio? Skoro ništa, jer sam zakasnio. A da si ti onda, kad smo onuda prolazili, s menom unišao unutra, vidio bih bio sve, a tako vidio sam već sasvim gotovoga čovjeka, samo mu je majstor još prkno bušio!  

Erzählt von einem Gymnasiallehrer in Agram in Chrowotien
(Pripovijeda srednjoškolski učitelj u Zagrebu u Hrvatskoj)
Krauss, Friedrich Salomo. 1904.  Anthropophyteia. Jahrbücher für Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen. I. Svezak
Krauss, Friedrich Salomo. 1904.  Anthropophyteia. Jahrbücher für Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen.
Krava

Bilo mužu i ženi vruće u sobi spavati pa se legnu uz plot, muž s ove, a žena s one strane. 
U noći dođe netko te vidi ženu i legne se
na nju a ona poče stenjati. 
Pita muž, što joj je, a ona, da ju krava
jezikom liže. 
Drugu noć legne muž na ženino mjesto. 
Dođe onajisti čovjek i kako je mrak bio, mislio je da to opet žena leži i stane
mužu kurac u dupe turati. 
Muž zavikne a žena upita, Što je? 
A on odgovori: Tebe je jezikom lizala a mene hoće da rogom bode!

Aus Sisek in Chrowotien. Von einem Kaplan erzählt!
Koja to je pravica? 

U Cavtata bila je jedna mlada, čestna i ljepa djevojka, koja bi 
često davala, ali ne svakome, nego samo tomu, koji bi se njoj sviđao. 
Naguloso se na nju jedan mladi sudac, ali ona ga nikako nije htila 
pustit, jerbo bio sasvim samosilan. On iz početka na lijepi način pa 
prijetio, dade njoj učiniti pravdu, ali sve uzaludu. Da nju predobije, 
zatvorio nju jedanput u pržun radi nekakve malenkosti. Ona dobro 
je poznala zašto pa kad su ju vodili iz pržuna preda nj, onda počme 
plakati: 

Koja to je pravica, 
Da nisam svoje pizde gospodarica?! 

Krauss, Friedrich Salomo. 1904.  Anthropophyteia. Jahrbücher für Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen. I. Svezak

Etnografski muzej Zagreb
Divojka je pod jablanom stala,
Svog dragana k sebi dozivala:
„Moj dragane, moje sunce žarko,
Hodi amo, od ručka je vrime;
Ražanj imaš, evo zaoblice!“

Kudilja i vreteno. Erotske narodne pjesme. 1980. 
Priredio Igor Mrduljaš. Zagreb: Znanje
Počeše me boboniti
Da će mene oženiti,
Jol mi draže čobanicu,
Jol mi draže Bodulicu,
Jol mi draže udovicu.
Ja ti neću čobanice,
Ja ti neću Bodulice,
Za najmanje udovice.
U nje vrana perušana!
Već ja odoh u mlinicu,
Da ću ljubit mlinaricu.
Kad ja dođoh u mlinicu,
Mlinar kupi ujmenicu,
Ja pritiskoh mlinaricu,
I uze mi jedan dinar.
Zateče me na njoj mlinar,
Pa će meni mlinar reći:
„Udri, kume, kada možeš,
Ja ne mogu – fala bogu!“

Kudilja i vreteno. Erotske narodne pjesme. 1980. 
Priredio Igor Mrduljaš. Zagreb: Znanje

Etno queer izlet – Etno ispod pasa

Uoči Queer Zagreb Sezone, tijekom vikenda 22. i 23. svibnja 2021., u suradnji s Udrugom građana Tara, gospođama zaslužnim za očuvanje i prenošenje tradicije ručnog rada i ličkog smisla za šalu, održao se etno queer izlet u Ličko Petrovo Selo, gdje su se polaznici imali priliku kroz radioničarski program izravno upoznati s bogatom tradicijom rukotvorina i fenomenom nakurnjaka. Uz radionicu pletenja i druženje s domaćim ženama, izlet je obuhvaćao i obilazak Plitvičkih jezera te upoznavanje s lokalnom povijesti i običajima. Izlet je bio dio programa Etno ispod pȃsa, koji se nastavio 29. 5. s vođenom turom u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Lika – kraj kojeg su mnogi od nas češće promatrali kroz prozor automobila, nego što su u njemu zastali i uživali. Jednom kad siđemo s autoceste, bogati krajolik središnje Hrvatske otkriva svoje ljepote. No, Lika nam ne nudi samo čudesa očuvane prirode, nego i priliku da se povežemo s običajima starijih generacija. Mnogo mudrosti, otpornosti i prkosnog humora krije se u ličkim tradicijama i u onima koji ih pamte i prenose dalje. Nekoliko takvih mještanki Ličkog Petrovog Sela okupilo se u udrugu građana Tara radi očuvanja tradicionalne izrade tekstilnih rukotvorina. To obuhvaća vunene čarape, coklje i torbe, ali za njih se daleko pročulo zbog autohtonih ličkih nakurnjaka – vunenog muškog donjeg rublja koje je štitilo od oštrih zima. Ovaj suvenir koji izaziva smijeh podsjeća nas da folklor nikad nije lišen tema i pouka za svaku generaciju. Upravo to je Domino prepoznao u radu udruge Tara – britku narodnu zezanciju koja smjelo zahvaća teme seksualnosti od kojih i danas sramežljivo okrećemo glavu. Neki koji su ovu narodnu rukotvorinu gledali s omalovažavanjem ili stidom, pokušali su prekrstiti nakurnjake u “odjevni predmet za muško spolovilo”, ali u duhu je Ličana i Ličanki da ne zaziru nazvati stvar onime što ona jest, bez okolišanja. Otud želja za povezivanjem etna i queera.

Nakurnjak, kakvim ga mi vidimo u suvremenom kontekstu, nije određen ni spolom ni rodom.
On je zabavna doskočica i praktična rukotvorina, a njegova izrada opuštajuća razbibriga. 


Etno queer i Apolonija Lučić
Instalacija u izlogu Domina, Kurnjaci i nakurnjaci umjetnice Apolonije Lučić

Domino je u svom izlogu predstavio duhovitu instalaciju Kurnjaci i nakurnjaci  koja uključuje rukotvorine žena iz udruge građana Tara iz Ličkog Petrovog Sela i umjetnice Apolonije Lučić. Ovo je suradnja koja u queer ujedinjuje humor, baštinu, edukaciju, art i erotiku.  

U okviru organizacije queer izleta u Ličko Petrovo Selo, polaznici su  kroz radioničarski program imali priliku izravno upoznali s bogatom tradicijom rukotvorina i fenomenom nakurnjaka. Družili smo se s mještankama koje su u Udruzi Tara okupljene radi očuvanja tradicionalne izrade tekstilnih rukotvorina od kojih do izražaja dolaze autohtoni lički nakurnjaci – vuneno muško donje rublje koje je štitilo od oštrih zima. Ono što je nekad bila svakodnevica, danas nam je suvenir koji nas podsjeća da folklor nikad nije lišen tema i pouka za svaku generaciju, ali i da je queer dio naše baštine.  Posjetom Lici i tamošnjoj tradiciji željeli smo rekontekstualizirati i reinterpretirati običaje u pogledu na rodne uloge i identitete, kao i queer teme općenito.

 

Etno queer i Apolonija Lučić
Instalacija u izlogu Domina, Kurnjaci i nakurnjaci umjetnice Apolonije Lučić

Etnografski muzej logo