Ciklus Osam radionica kod Betine i Anete počeo je u subotu 22. siječnja sažetim predstavljanjima sadržaja radioničkih sadržaja, a potom i poetskom rutinom, jednom od mnogih, kojima će se sudionice razgibavati na početku svojih subotnjih okupljanja. U duhu radikalnog amaterizma udruženi poetski rad započeo je na području igre i asocijativnog prepoznavanja zajedničkih jezičnih i psiholoških svojstava temeljem intuitivnog zaključivanja. Jedna od polaznica, Mirna Brođanac, donijela je novu perspektivu čitanja umjetničkog kao područja konsolidiranja smisla koje povratno djeluje na psihofizičko raspolaganje vlastitim životnim prilikama i neprilikama. Kao netko tko je u stalnom stisku realnosti, tko nema mogućnost negacije vlastitog tereta (ili bremena) Mirna Brođanac pisanje i čitanje osvaja kao svoj prostor pokreta, slobode i suočavanja sa samom sobom. Strpljenje je vještina koju je ova snažna profesorica hrvatskog jezika i književnosti i knjižničarka na doktorskim studijima stekla u nuždi fizičkih ograničenja i društvene i institucionalne nespremnosti na ljude koji imaju drugačije i dodatne potrebe. Upravo je to strpljenje jedan od njezinih ključnih argumenata u susretu sa bjelinom ekrana. Tekst u životu Mirne Brođanac nastaje usprkos kontekstu i u tome je njegova jakost i nježnost ili kako u jednom od svojih tekstova piše:

“Već satima čitam roman “Eva spava” fantastične talijanske autorice Francessce Melandri, pijem, gutljaj po gutljaj, sad već ohlađenu kavu i vraćam se sebi. Književnost uvijek spasi. Dalmatinska klapa pjeva: “Život krade, more vrati.” Meni je sve što mi je život ukrao, vratila književnost. I ne prestaje vraćati. Osjećam kako ljepota, preciznost, oštroumnost, snaga i posvemašnja iskrenost rečenica gospođe Melandri pune moju dušu poput prazne posude. Ispunjavaju je spokojem i odvode me na dalek put. Izvan prostora i vremena. Onkraj ovog života.”

Autorice teksta: Aneta Vladimirov i Betina Ilič Grički