Hard Blood Shock
Satan Panonski
Dvorana Vrbik, Zagreb, (bez datuma), 1989.
KSET, Klub Studenata Elektrotehnike, Zagreb, 8. ožujak 1989.
Omladinski klub Đuro Đaković, Zagreb, 6. lipnja 1989.
Klub Rebus, Sarajevo, 10. ožujak 1990.
SKC – Studentski kulturni centar, Beograd, 28.05. 1990.
Dvorana Vrbik, Zagreb, 28. 12. 1990.
Klub Akademija, Beograd, 22.01.1991.
Ivica Čuljak, najpoznatiji pod umjetničkim imenom Satan Panonski (poznat i kao Ajatolah Kečer, Kečer II), djelovao je u sklopu punk subkulture. Svoje je performerske, body art iskaze uklapao u punk koncerte u okviru kojih je recitirao poeziju, a koje je nazivao Hard Blood Shock. Prema Ljubici Anđelković Džambić, Satanove izvedbe obuhvaćale su glazbeni i antimodni performans te radikalni body art koji je uključivao rezanje žiletom (ispisivanje znakova i zarezivanje), probadanje zihericama, samoozljeđivanje nožem, samoozljeđivanje staklenim bocama, samozapaljivanje odjeće i kože, polijevanje vrućim voskom, ekstatično bacanje u publiku, puštanje krvi i slično, što je često bilo popraćeno ekstatičnim plesom, derviškim vrtnjama, ritmičkim recitiranjem, izražajnom gestikulacijom te skidanjem, oblačenjem i presvlačenjem (prema Anđelković Džambić). Izvedbe su pomno planirane, a odražavale su snažnu koncentraciju i kontrolu nad izvedbom. Džambić svrstava Satanovo djelovanje u poetiku otpora koja se “nihilistički odnosi spram društvenih vrijednosti”, a uključuje osjećaj beznađa, odbacivanje malograđanskog odgoja, slobodnu uspostavu “osobnog (umjetničkog, seksualnog, manjinskog i sl.) identiteta”, za što se umjetnik koristio šokom kao sredstvom oslobođenja. Autor je poezije, proze, brojnih crteža, mail arta, a neki njegovi radovi imaju homoseksualni predznak. Osnovao je neformalnu skupinu PINK PRISNA PORODICA u kojoj je funkcionirao kao ideolog i kao “arbitar, ovjerovitelj iskrenih i autentičnih nakana pripadnika” (Anđelković Džambić). Kada je imao dvadeset i jednu godinu, u samoobrani je izvršio ubojstvo nakon čega je završio na psihijatrijskom odjelu otvorenog tipa u Popovači, odakle je odlazio izvoditi koncerte. Iako je tijekom života bio protiv nacionalnih i ostalih podjela, devedesetih je njegov bunt dobio nacionalistički predznak, zbog čega je izgubio brojnu publiku. Poginuo je 1992. godine pod nerazjašnjenim okolnostima. Još za vrijeme života svjesno je mitologizirao te spektakularizirao vlastiti identitet, a mnoge priče o njemu postale su urbana legenda.
Josipa Bubaš
Ivica Čuljak rođen je 1960. Svoj umjetnički rad započinje 1980.godine, prvo kao pjevač alternativnog benda Pogreb X, nakon čega, četiri godine kasnije, preuzima pseudonim “Satan Panonski” pod kojim nastaju tri autorska albuma, desetak demo snimki uživo, nekoliko Hard-blood-shock video zapisa, jedna od kvalitetnijih zbirki poezije na ovim prostorima, te gomila recitala i performansa. U umjetnosti je prije svega sudjelovao i svojim svakidašnjim ekscentričnim odijevanjem i mističnim ponašanjem. Poginuo je 1992. godine.
Popis literature:
Anđelković Džambić, Lj. (2019). Tijelo otpora Satana Panonskog – autodestruktivni body art u hrvatskoj umjetnosti performansa i izvedbenoj praksi. (Doktorski rad). Preuzeto s: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/11160/1/Andjelkovic_Dzambic_Ljubica.pdf
Marjanić, S. (2012). Performativna glazba – od bruitizma do lesionizma: kolažno o žanru glazbenoga performansa na domaćim primjerima. Život umjetnosti (No 2.). (Razgovor je objavljen u poglavlju o osječkoj sceni performansa knjige „Kronotop hrvatskog performansa: od Travelera do danas“ (2014, Bijeli Val, IEF, ŠK) Suzane Marjanić)
Satan Panonski. (Blog). https://blog.dnevnik.hr/satanpanonski
Popis priloga:
Fotografije preuzete iz: Lukić, D., Ratkovčić, R. (2016). Performans kao sinteza umjetničkog izraza Satana Panonskog. Artos. (no 5.). Dostupno na: http://www.uaos.unios.hr/artos/index.php/en/clanci-i-eseji/lukic-d-i-ratkovcic-r-performans-satana-panonskog. Privatna digitalna zbirka Dine Lukić.