Out, demons, out!
Schmrtz teatar
FAKI 1999. Zgrada HNK, Trg maršala Tita, Zagreb
U sklopu drugog izdanja FAKI-ja, Festivala alternativnog kazališnog izričaja, Schmrtz teatar izveo je performans Out, demons, out! Članovi Schmrtz teatra tom su prilikom simbolički istjerivali zle duhove iz zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Neki sudionici riječima su se obračunavali s demonima HNK, bacali jaja i čunjeve za žongliranje na neobaroknu fasadu institucije, dok je Mario Kovač karate potezima udarao stupove ispred ulaza, obračunavajući se, kako u tekstu Izvedbene demonstracije grada o demonima ideologija (Zarez, 16.11.2006.) navodi Suzana Marjanić, “s estetikom neobaroknih stupova” i politikama koje štite zidovi te institucije. Članovi su bili odjeveni u “uniforme” veselih boja koji su “reflektirali mirovnu poruku FAKI-ja”. Festival alternativnog kazališnog izričaja (FAKI) 1999. godine bio je posvećen Mirovnim igrama, inicijativi koju je te godine osmislila Antiratna kampanja subvertirajući Vojne igre koje su se iste godine održavale u Zagrebu. Bitno je napomenuti da su devedesete godine vrijeme tuđmanizma, jake nacionalističke ideologije i konzervativizma, u kojemu su institucije mahom odražavale svjetonazor službene politike, a alternativna scena predstavljala je njegovu prijeko potrebnu opoziciju. U tom je smislu Schmrtz teatar često povezivao svoje izvedbe uz različite antiratne i NGO inicijative. Djelomično i zbog tog šireg konteksta, performans je bio dobro medijski popraćen i pozitivno prihvaćen od strane šire javnosti, no prema riječima Marija Kovača (Dodana vrijednost civilnom sektoru, intervju s Mariom Kovačem, Kulturpunkt, 14.9.2010.) “neki krugovi kazališnog establishmenta, pogotovo profesori s Akademije, nisu to podržali, mislili su da se suprotstavljamo iz pozicije na koju nemamo pravo, da dovodimo u pitanje veličine i mjesta čiji se rad ne smije dovoditi u pitanje.”
Josipa Bubaš
SCHMRTZ TEATAR nominalno je nastao 1995. godine inicijativom Marija Kovača i samoukinuo se 2000. godine. Schmrtz je u pet godina postojanja realizirao akcije, happeninge i performanse koji su mahom bili izvođeni na ulici ili u nekonvencionalnim izvedbenim prostorima. Grupa je bila neformalna i djelovala je po načelu DIY i samoorganizacije. Surađivala je s brojnim aktivističkim inicijativama i kampanjama. Osnovu su činili Mario Kovač i Josipa Visković. Djelovali su uz geslo: “Schmrtz nije toliko stvar pojedinačne predstave, nego je stvar pokreta!”, Zbog rizičnih i provokativnih izvedbi, neki organizatori njihovih nastupa počeli su zahtijevati određene sigurnosne klauzule, koje su šmrcovci često subvertirali u svojim izvedbama. Schmrtz je nastupao na nekoliko festivala (Eurokaz, Festival alternativnog kazališnog izričaja, Poetovio…) i gostovao u Sloveniji, Srbiji i BiH. Pod istim imenom i u istoj postavi, djelovali su i kao bend, svirajući pjesme iz svojih predstava i performansa.
Popis literature:
Ružić, I. (2010). Schmrtz Teatar – 10 godina kasnije. Angažman kaosa i kaotičnost angažmana. Kazalište (no. 43/44).
Marjanić, Suzana. (2006). Izvedbene demonstracije grada o demonima ideologija. Zarez (no.192)
Ružić Igor. (2017, 3. veljače). Pripadati, pripasti ili propasti u (ne)zaslužnim vremenima. Kulturpunkt. https://www.kulturpunkt.hr/content/pripadati-pripasti-ili-propasti-u-nezasluznim-vremenima
Miloš, V., Letinić, A. (2010, 14. rujna). Dodana vrijednost civilnom sektoru. Kulturpunkt. https://www.kulturpunkt.hr/content/dodana-vrijednost-civilnom-sektoru
Marjanić, S., Rogošić, V. (2005). Razgovor s Mariom Kovačem. Zarez (no.149). Preuzeto s: http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-s-mariom-kovacem
