Telci

Šikuti Machine

Performans, Festival plesa i neverbalnog teatra, Gradska loža u Savičenti, 2014.

 

Performans Telci je određen slobodnim kretnjama dvaju telaca blizanaca, brata i sestre, u gradskoj loži u Savičenti (Svetvinčenat). Za to je vrijeme publika s razglasa slušala fragmente iz Waldena pjesnika i filozofa prirode Henryja Davida Thoreaua. Odnosno njegovim riječima: „Zašto narodi ne bi nastojali ostaviti spomen na sebe upravo svojom moći apstraktnog mišljenja, a ne svojom arhitekturom?“. U kontekstu „seoskih“ performansa temeljenih na prirodi i kulturi istarskoga sela te ukazivanju umjetničke i civilizacijske vrijednosti ruralne kulture, Darko Pekica, član kolektiva Šikuti Machine, uz pomoć je svojih suradnika traktorom iz štale u središte Savičente dovezao dva krasna telca blizanca koji su potom pušteni da 20-ak minuta poskakuju prostorom lože, neprirodnom ambijentu za životinje. „Pojedine laike, zabrinute zbog mogućeg stresa, Pekica je razuvjeravao riječima da telci, upravo suprotno, pucaju od sreće“ (Angelski 2014). I za vrijeme njihova plesa, u tom kontrapunktu prirode i kulture, s razglasa su se mogli čuti odabrani ulomci Thoreauova Waldena gdje navedeni ekozof dokumentira na koje načine civilizacija raskida bitnu i živu vezu između čovjeka i prirode. Thoreau je poznat i kao autor ogleda Građanski neposluh koji će kasnije postati nadahnuće za nenasilne pobunjenike 20. stoljeća, na kojega se često u svojim izvedbama poziva npr. Damir Bartol Indoš. Riječ je o eseju Resistance to Civil Government (1849) koji Thoreaua povezuje s filozofskim i djelatnim postavkama anarhizma. Pritom je performans kao većina njihovih događanja zaokružen gastro-eventom, u sjedinjenju izvedbene i kulinarske umjetnosti.

Varijantu performansa pod nazivom Krasna zemljo kolektiv je predstavio na 25. PUF-u (Međunarodni kazališni festival, Pula) 2019. godine gdje su doveli u izvedbeni kontakt „zatvorena vrata“ Gradske vijećnice u Puli / Istarske sabornice s otvorenim pogledom animalnih performera (tri prestrašena telića za tu prigodu odvojena od majke/majki). Kako je žiri 25. PUF-a interpretirao navedeni plesni performans u kojem se životinja rabi kao zoo-simbol, kako ga je kolektiv žanrovski atribuirao: “Ovaj kompleksni konceptualni performans mnogo govori o nedostatnoj komunikaciji između ne samo umjetnika i gradskih uprava (često žrtvovanih oltaru Tržišta) nego i neučinkovitoj komunikaciji građana i njihovih političkih predstavnika, inzistirajući na stvaranju novih jezika dvostruko uvažavajuće komunikacije.” Za razliku od tekstualne podloge performansa Telci, u plesnom performansu Krasna zemljo riječ je o himničkoj subverziji. Naime, tri prestrašena telića simbolizirala su sa svim svojim zoo-metaforama, zoo-poslovicama tri himne – istarsku Krasna zemljo, hrvatsku himnu Lijepa naša domovino i himnu Europske unije Odu radosti koje su himnički odjekivale pred zatvorenim vratima Gradske vijećnice u Puli.

Suzana Marjanić

Rad multimedijalne grupe ŠIKUTI MACHINE (čiji su članovi Andi Bančić, Denis i Elvis Lenić, Mauro Macan, Darko Pekica i Neven Peršić, uz još neke druge povremene kreativne suradnike i suradnice), koja djeluje od 2000. godine, prate dva kataloga, libra, iz kojih za ovu prigodu donosimo popise performansa, bez brojnih izložbi i ostalih umjetničkih događanja u Galeriji Štala (Šikuti), kao i filmova. Performansi: Fitness (2000), Ondina (2000), Kurteničke vibracije (2000), Mučnina (2001), Straight Story (2001), Manjadura (2001), Samanj od krav (2006), Istarske vile (2008; performans i instalacija, na otvorenju izložbe Tu smo Muzeja suvremene umjetnosti Istre; Pula, Forum), Kolo (2010) itd. Mladen Lučić u predgovoru izložbi Štala, održanoj 2002. u Studiju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, ističe kako su na promišljanja kolektiva Šikuti Machine utjecale ideje Josepha Beuysa te fluxus, siromašna umjetnost (arte povera) i land art. Ukratko, grupa Šikuti Machine pored toga što je posvećena izvedbama, jednako tako bavi se i snimanjem filmova te organizacijom izložbi i koncerata, a izričaj članovi grupe zasnivaju na prirodi i kulturi istarskoga sela, u okviru čega upozoravaju na umjetničku i civilizacijsku vrijednost ruralne kulture. I samo ime skupine Šikuti Machine simbolički upućuje na poveznicu seoskog, odnosno, kako kolektiv kaže – seljačkog života u Šikutima kraj Savičente (Svetvinčenat) i suvremene tehnologije.

 

Literatura:

Angelski, Zoran. 2014. “‘Ples’ telaca uz Thoreauov ‘Walden'”. Glas Istre, 18. srpnja 2014. Dostupno na: https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/ples-telaca-uz-thoreauov-alden-460555

Šikuti Machine. 2002.–2006. (ur. Šikuti Machine). Savičenta: Šikuti Machine.

Šikuti Machine. 10. lit. Libar drugi. 2006.–2010. (ur. Andi Bančić … et al.). Savičenta: msu, mac, 2010.

Šikuti Machine. https://www.facebook.com/SikutiMachine/

Marjanić, Suzana. 2014. Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas. Zagreb: Udruga Bijeli val (ur. Nikola Devčić), Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga (ur. Miroslava Vučić); poglavlje: “Šikuti Machine: Šikuti + Galerija Štala“ + razgovor, str. 1162–1165, 1233–1240.