Svjetlost knjige
Siniša Labrović
Performans izveden u Galeriji Nova, Zagreb 8.7.2015.
Duga je povijest paljenja i uništavanja knjige. Fanatici i spasitelji, proroci i vladari, oni s vjerom da posjeduju jedinu istinu, mrzitelji svoje i tuđe kulture često su posezali za tim rješenjem koje ih je trebalo uvesti u prazninu, čistoću i apsolut. Jedan od zadnjih primjera dogodio se 1990-ih: u Hrvatskoj su iz javnih i školskih knjižnica izbacivane knjige pisane ćirilicom ili na južnoslavenskim jezicima koji nisu hrvatski, a u Sarajevu je vojska bosanskih Srba bombama, fosfornim – da ne bi bilo greške o namjeri, spalila Vijećnicu s 3 milijuna knjiga i dokumenata. Na balkanskim prostorima knjige ponekad gore, ali najčešće ostaju u mraku nepročitanosti. Čin paljenja knjige i istodobnog čitanja ima nekoliko razina.
Paljenje knjige stvara svjetlost, no samo trenutak prije mraka, pa sam se toj vrsti svjetlosti suprotstavio čitanjem. Također sam tom gestom, istodobno nasilnom i ljubavnom, htio obasjati mrak kojim je obavijena knjiga na ovim prostorima.
Ovim je riječima umjetnik Siniša Labrović detaljno opisao kontekst performansa kada je čitao ljubavne pjesme Branka Miljkovića iz goruće knjige. Performans je izveden u okviru izložbe/akcije Otpisane utemeljene na podacima o uništavanju knjiga u Hrvatskoj devedestih godina. Podaci iz knjige Ante Lešaje zorno pokazuju jest da kod uništavanja knjiga nije bilo riječi o ekscesima pojedinca, kako to tvrde službena očitovanja, nego o namjernom i sustavnom djelovanju koje simbolički sažima dominantnu politiku 1990-ih.
Labrović je performans posvetio Tanji Knežević i njenoj baki Boji, iz Jarmine kraj Vinkovaca, ženama koje je poznavao i koje su iskusile strašne posljedice ratova na ovom teritoriju.
Darko Šimičić
