Protest
Umjetnička akcija, Zagreb 2008.
U sklopu 29. Salona mladih – Salona revolucije Siniša Labrović izveo je kolektivnu akciju Protest. Kustosice Ivana Bago i Antonia Majača kustoski su koncept temeljile na četrdesetoj godišnjici revolucionarnih pokreta 1968., koji su u suvremenoj kulturi poprimile kultni status kao godine protesta, aktivnosti, novih ideja, bunta i želje za novim društvom. Nasuprot tom mitologiziranom duhu, 2008. godina je godina ekonomske krize kojoj prethode godine konzumerističke uljuljkanosti, industrije zabave, individualizma i neoliberalnih politika. Kustosice se, osim globalne problematike, bave i pitanjem značenja manifestacije salona, kao i institucije u kojoj se ova dvogodišnja izložba održava. Na dan zatvaranja Salona revolucije Siniša Labrović izvodi akciju Protest u sklopu koje se, zajedno s nekolicinom okupljenih sudionika, okuplja ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika, točno u podne. Potom, prema Suzani Marjanić, Labrović u pratnji sudionika kreće u prosvjednu šetnju preko Zelenog vala i Zrinjevca, gdje se nalazi Vrhovni, Upravni sud i Županijski sud. Čitavo vrijeme prosvjedne šetnje, Labrović i sudionici nose bijele zastave, “točnije prazne zastave i transparente bez ikakvih protestnih i demonstracijskih slogana”, kako navodi Marjanić. Umjetnik predvodi grupu s megafonom u ruci pri čemu, kako Marjanić navodi “Labrovićevi su nijemi izrazi lica kao i gestikulacije izgledali kao da potiču demonstrante”.
Glavni dio akcije završava na Trgu Bana Jelačića, kod Jelačićevog spomenika, no nakon kraćeg zadržavanja na Trgu, manja se povorka uputila na “sablasno prazan Markov Trg”. Labrović je kasnije izjavio kako “nitko nije prišao niti ih priupitao za zdravlje”. Tada su, kako je navedeno u tekstu, na prijedlog Ivane Bago, prosvjednici ostavili prazne zastave pred Saborom. Zastave nisu ostale na ulazu u Sabor budući da ih je ubrzo pokupio “raspričan, duhovit pa i načitan” klošar.
