Utorak, 26. 4. – Kino Kinoteka

21:00

Skitnica / Der Stadtstreicher (1966)

Rainer Werner Fassbinder

Njemačka

Kratki igrani / 10’

Jedan od najranijih sačuvanih kratkih filmova Rainera Wernera Fassbindera ove je godine ponovno aktualan. Snimljen pod velikim utjecajem Jean-Luc Godarda i Alberta Camusa, Skitnica ima vrlo jednostavan zaplet u kojemu slučajno nađeni pištolj služi i kao jaki društveni komentar, a sve u već znanom stilu zbog kojega je ovaj autor i postao ne samo jedan od najvažnijih imena Novog njemačkog filma, nego i queer filma u širem smislu, daleko prije nego ga se i uspjelo na taj način definirati. Smrt, sudbina i osobna sloboda nešto su čime se ovaj film bavi na kratak, ali provokativan način i to u klasičnoj fasbinderovskoj kombinaciji melankolije i melodrame. Prisjećanje i počast na redatelja brojnih naslova, od kojih je Querelle (1982.) najbolji epitaf, počelo je sa pandemijskom biografijom Enfant Terrible (2020.) Oskara Roehlera, a nastavilo se varijacijom Peter von Kant (2022.) Françoisa Ozona. Skitnica je početak cijelog tog fenomena, u kojemu svakako valja primijetiti pojavljivanje i samog Fassbindera u cameo ulozi i omiljene mu heroine ledenog lica Irm Hermann. Oboje su, namjernom odlukom autora, nepotpisani.

Režija: Rainer Werner Fassbinder
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder
Uloge: Christoph Roser, Susanne Schimkus, Michael Fengler, Thomas Fengler
Direktor fotografije: Josef Jung, Michael Fengler
Montaža: Rainer Werner Fassbinder, Michael Fengler
Producent: Christoph Roser
Produkcija: Roser Film

Eng.
One of Rainer Werner Fassbinder’s earliest surviving short films has a very simple plot in which a gun accidentally found also serves as a strong social commentary, in which death, fate and personal freedom are something this film deals with briefly but a provocative way in the classic Fassbinder combination of melancholy and melodrama.

Tri tužna tigra / Três tigres tristes / Three Tidy Tigers Tied a Tie Tighter (2022)

Gustavo Vinagre

Brazil

Dugometražni igrani / 86’

U distopijskoj budućnosti São Pauloa, troje mladih luta po gradu i susreće zanimljive ljude. Budućnost je vrlo bliska, vlada epidemija opakog virusa koji napada mozak i briše pamćenje, a država je također zaboravila svoju prošlost punu diktature i kolonijalizma. Na snazi je surovi kapitalizam, svijet je postao divlje i neprijateljsko mjesto, sjećanja se jedino mogu zadržati međusobnom interakcijom i razgovorom. Gustavo Vinagre naslov je filma postavio kao aliteraciju komičnog prizvuka i upravo je taj žanr komedije osvojio žiri ovogodišnjeg Berlinalea koji mu je u dodijelio Teddy Award 2022, kao najboljem queer filmu konkurencije festivala. Ovo je već treći dugometražni Vinagreov film koji premijeru ima upravo u Berlinu, što je ujedno i naznaka njegova statusa kod kritike i javnosti. Tisak ga uspoređuje sa Éricom Rohmerom nove generacije i jednim od najuzbudljivijih imena brazilske i svjetske kinematografije. Baš kao i u svojim prijašnjim naslovima, uspijeva spojiti nelinearan pristup režiji i oštar satirični odmak, pa će se tako Tri tužna tigra baviti potrebom boljih odnosa i prijateljstva u zajednici koja je i prije pandemije bila izolirana. Vinagre slavi sve oblike individualnosti i promjenjivosti identiteta, govori o internaliziranoj i institucionalnoj homofobiji, stigmatizaciji HIV-pozitivnih pojedinaca, ali i o široj političkoj strukturi koja ide u sve nepovoljnijem, mračnijem smjeru. Kako novi val pandemije dolazi i opet briše pamćenja, autor inzistira na laganijem pristupu mračnoj budućnosti u kojoj će normalizacija apsurda nažalost biti neizbježna, a memorija presudna u tome da se ne ponove povijesne pogreške. Kako ovih dana svjedočimo, ipak se ponavljaju.
Željko Luketić, filmolog

Režija: Gustavo Vinagre
Scenarij: Gustavo Vinagre, Tainá Mühringer
Uloge: Isabella Pereira, Jonata Vieira, Pedro Ribeiro, Gilda Nomacce, Carlos Escher
Direktor fotografije: Cris Lyra
Montaža: Rodrigo Carneiro
Producent: Rodrigo Carneiro
Produkcija: Carneiro Verde Filmes

Eng.
In the dystopian future of São Paulo, there is an epidemic of a vicious virus that attacks the brain and erases memory, and the state has also forgotten its past full of dictatorship and colonialism. Cruel capitalism is in force, the world has become a wild and hostile place, memories can only be retained by mutual interaction and conversation. The film in which three young people wander the city celebrates all forms of individuality and identity change, talks about internalized and institutional homophobia, stigmatization of HIV-positive people, but also about a broader political structure that is going in an increasingly unfavorable, darker direction.