Bez naziva (Dubrovnik – Valencia – Dubrovnik)

Slaven Tolj

Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana, Valencia (SP), 1993.

 

U performansu Dubrovnik – Valencia – Dubrovnik, izvedenom na Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana u Valenciji 1993.godine, Slaven Tolj postepeno skida dvanaest slojeva odjeće, ostajući gol do pasa. Prema Silvi Kalčić, tim činom umjetnik simulira sam regrutacijski postupak. Na svakom je sloju prišiveno crno korotno dugme, odnosno, na svakom sljedećem sloju, prišiveno je jedno dugme više nego na prethodnom. Crno dugme simbolizira proces žalovanja za poginulim prijateljima. Nakon što je skinuo zadnji sloj odjeće, umjetnik s njega otkida crno dugme i prišiva ga sebi na prsa. Na Bijenale mladih umjetnika je došao neposredno nakon povratka s ratišta. U tom kontekstu, svako dugme simbolizira još jednu besmislenu smrt, a čin zašivanja dugmeta na prsa – emocionalne posljedice rata, ali, prema Mariji Barović, i ironijski čin prišivanja ratne medalje. U opisu performansa u sklopu Kontejnerova projekta navedeno je kako ovim performansom Tolj razotkriva sebe kao “(muški) subjekt u žalosti, objekt/žrtvu događaja nad kojima nije mogao imati kontrolu i koji su se upisali izravno na njegovo tijelo”. Performans nastaje za vrijeme rata, u kojem je i umjetnik aktivno sudjelovao. Dubrovnik je, uz Vukovar, bio jedan od simbola razaranja, budući da je od 1991. do 1992. godine bio u opsadi. Kao grad koji je 1979. godine dodan UNESCO-vu popisu Svjetske baštine simbolizirao je i devastaciju kulturnog nasljeđa, a tu je stigmu, zahvaljujući lošim lokalnim politikama i fokusiranju na turizam, zadržao do danas. U tom je kontekstu Toljevo umjetničko djelovanje i nakon rata zadržalo kritičku oštricu, te zajedno s njegovim aktivističkim djelovanjem pridonijelo razvoju kritičke svijesti šire zajednice. Performans je re-izveden u sklopu projekta Narančasti pas i druge priče u sklopu PSi #15, Zagreb, 2009. u organizaciji udruge Kontejner.

Josipa Bubaš

 

Slaven Tolj rođen je u Dubrovniku 1964. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, 1977. Od 1988. voditelj je dubrovačke Art radionice Lazareti u kojoj je organizirao velik broj izložbi, kazališnih predstava, filmskih i glazbenih zbivanja. Izlagao je i izvodio performanse na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i svijetu. Kao hrvatski predstavnik sudjelovao je na izložbi Documenta X, u Kasselu 1997. godine. Bio je hrvatski selektor Venecijanskog bijenala 2005. Radio je kao ravnatelj ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

 

Popis literature:

Barović, M. (2014). Politički aspekti hrvatske umjetnosti 1999-ih na primjeru radova Slavena Tolja. (Diplomski rad). Preuzeto s: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5225/2/(-Diplomski%20rad-BAROVI%C4%86%202).pdf

Marjanić, S., Rogošić, V. (2005). Razgovor sa Slavenom Toljem. Zarez (no. 147). Preuzeto s: http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-sa-slavenom-toljem.

Bryzgel, A. (2017). Slaven Tolj. Performance Art in Eastern Europe.

https://performingtheeast.com/slaven-tolj/

Kalčić, S. (2002). Umjetnost na granici postojanja. Život umjetnosti (no. 65/66).

 

Popis priloga:

Fotografije: Damir Hoyka, preuzeto s: Kontejner. (2009). Narančasti pas i druge priče (još bolje od stvarnosti). Slaven Tolj (HR): Bez naziva (Dubrovnik-Valencia-Dubrovnik). https://www.kontejner.org/projekti/k-032-narancasti-pas-i-druge-price-jos-bolje-od-stvarnosti/performansi-7/slaven-tolj-hr-bez-naziva/