The Schizoid Wikler’s, feministički punk kraja 90-ih
Zagreb
1995.
Prvi naš ženski punk-bend Schizoid Wikler’s (namjerno pod pravopisno netočno pisanim imenom) osnovale su Vida Borš (bas) i Maja Kovač (glas) 1995. godine zajedno s Tajom Peršić (gitara) i Tihanom Dasović (bubanj). Tihana Dasović s vremenom je napustila bend a pridružile su im se Željka Blakšić na basu i Ana Franjić na gitari (usp. Kovač 2020; Kovač, Petković Liker 2022). Pritom je bilo očito da u početnim koncertnim nastupima – performansima nisu znale svirati – kao ni članovi Schmrtza, odnosno riječima Vide Borš: „Bili su nam bitni scenski nastup, tekstovi, zabava, a svirat ćemo naučiti usput, lako za to. Imale smo probe u jednoj kućici na Mirogoju, dolazili bi nam frendovi i učili nas.“ (Borš, http) The Schizoid Wikler’s djelovao je strategijom šoka: prvo su, kako su često u intervjuima isticale, šokirale publiku vizualno (šarena odjeća, vikleri, kombinei itd.), a zatim i glazbeno. Potpisale su ugovor i za Dallas Records te svirale i dalje devedesetih kad je punk-scena bila prilično vidljiva. Osim toga, snimile su špicu za Parlaonicu s pjesmom Kad narastem, bit ću televizor. Objavile su i CD u pet primjeraka, i riječima Vide Borš: „Uzele svaka jedan i ubrzo se razišle. Skužile da smo svoje odradile i da nas čekaju drugi interesi i misije.“
Ana Franjić pojašnjava naziv benda: „Kako hystera na grčkom znači maternica, dakle tehnički, samo žene mogu biti histerične, Schizoid je bila nadogradnja toga; shizofreni ljudi imaju problema s ‘normalnim’ ponašanjem u svakodnevnim situacijama, s tim da bi navodno normalno u slučaju žena značilo krotko, poslušno, stidljivo, pokorno. Ako se uspoređujemo s tim parametrima, onda smo bile na neki način disfunkcionalne. (smijeh) A Wikler’s… označava simbol svake njegovane žene stoljećima. The Schizoid Wikler’s bile su nezadovoljne pozicijom žena, nismo htjele biti lijepo našminkane cure koje dolaze na koncerte svojih dečkiju i gledaju ih na pozornici široko razrogačenih očiju ili čitaju putopise (…)“. The Schizoid Wikler’s je bio ženski odgovor na muške bendove. Maja Kovač naglašava kako se 1996. godine, dakle, što se tiče riot grrrl scene devedesetih, otvorila Riot Grrrl Scene u Washingtonu. I zaključno njezinim riječima o osnaživanju feminističke glazbene scene devedesetih: „Nismo htjele imati pasivnu ulogu obožavateljica muških bendova, nego smo preko The Schizoid Wikler’s htjele pobiti neke stereotipne ženske uloge. Kroz muziku smo oslobodile svoje potencijale i pokazale da možemo biti ravnopravne s ostalim muškim bendovima. Najljepše od svega je bilo da su i druge cure sa scene osjetile potrebu da budu angažirane, pa se nakon nas pojavilo još par ženskih bendova.“
Suzana Marjanić
Izvori:
Borš, Vida. „Vida Borš – Humorom i punkom protiv metastaza“. https://www.muzika.hr/vida-bors-humorom-i-punkom-protiv-metastaza/
Franjić, Ana i Maja Kovač: „Ulico, razmrdaj se! Stiže Pink Panker!“. (Razgovarala Suzana Marjanić). Zarez, broj 319, 13. listopada 2011, str. 32–33.
Kovač, Maja. 2020. „Buntovnica s razlogom“. (Razgovarala Suzana Marjanić). Plesna scena http://plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2427
Kovač, Maja i Marina Petković Liker. 2022. „Od ATTACK!–a do osobnih poetika izvedbenih praksi“. Razgovarala Suzana Marjanić. U: Rubne prakse feminističke umjetnosti — lokalna scena. 2022. ur. Irena Bekić i Suzana Marjanić. Zagreb: Galerija Prozori, str. 52–65.
