O autoru:

Praksa Tina Dožića (Rijeka, 1989.) odmakla je od primarno zvučnih radova prema multimediji, fokusirajući se na istraživanje medija. Trenutno ga interesiraju materijalnost, (mračna) ekologija, DIY kultura i medijska arheologija, antropocen i geologija, točke susreta umjetnosti i znanosti te hodanje, spavanje i snovi. U potrazi je za čudnim situacijama koje se prirodno pojavljuju na presjeku fizičkog i digitalnog.
http://tindozic.space

Suradnici:

Vedran Gligo – izrada sučelja 3D teritorija
Branimir Tadić – izrada 3D fotogrametrijskog modela Horvatovih stuba na Medvednici

“You are currently running an experimental version of Earth.”
– Google Earth homepage, 2020.

Audiovizualni rad Nastavak lutalaštva upogonjuje dromomaniju kao istraživačku metodu s ciljem okretanja od homogenizirajućih formi reprezentacije okoliša, bilo onih turističkih bilo onih u geoinformacijskim sustavima (GIS). Rad je dio šireg istraživanja naslova Dromomania Adriatica, koje će biti realizirano kao audiovizualni esej krajem 2021. godine. Stoga je Nastavak lutalaštva jedna postaja u širem istraživačkom procesu.

U knjizi “Mad Travelers: Reflections on the Reality of Transient Mental Illnesses” autor Ian Hacking opisuje značenje pojma dromomanije: riječ je o zastarjelom pojmu, koji je sredinom 19.st. opisivao danas nepostojeću psihijatrijsku dijagnozu tzv. “patološkog turizma”. Sam pojam sačinjen je od riječi dromo (grč. trkalište) i mania (grč. ludilo, bjesnilo). Danas, u doba razvoja masovnog turizma i komodifikacije putovanja, dromomanija se čini kao nešto poželjno, a želja za putovanjem ili tzv. lutalaštvo (engl. Wanderlust) postaje još jednom aktivnošću koja generira proizvodnju slika.

Rad Nastavak lutalaštvo ispituje reprezentacijske medije te razne odnose i diskrepancije, mutacije formi iz digitalnog u materijalno i obratno, a kroz seriju pješačkih izleta na gore i planine, autor sakuplja razne materijale koji se kasnije ostvaruju na ekranu laptopa, kao desktop kino. Upravo su ti odnosi oni koji ističu čudnu isprepletenost suprotnosti u antropocenu, primjerice odnos satelita i pametnog telefona koji iscrtava putanju čovjeka koji hoda ne-ljudskim krajolikom, ili onaj pak digitalnog modela i stvarnog predmeta čija je taj model reprezentacija. Pješačenje je metoda za utjelovljenje krajolika, a svaki korak pokušaj da se čitav planet gurne okomito prema dolje, koji rezultira samo time da tijelo biva odgurnuto prema gore. Ipak, čini se da je čitav planet lakše pomicati prstom, na ekranu, stoga ovaj rad traži ono začudno u digitalnim modelima Zemlje.

Materijali koji nastaju tijekom pješačkih izleta oponašaju geoinformacijske tehnike, a to su fotogrametrijski 3D modeli i gps tragovi, prikazi posjećenih lokacija na Google Earth platformi te njihove greške i glitchevi.

Nastavak lutalaštva doslovno se nastavlja na rad Lutalaštvo koji je prezentiran u web stream formi. Nastavak lutalaštva uvodi nove materijale u desktop kino te se ostvaruje kao screening u fizičkom prostoru. Uz ovaj screening rad sačinjavaju i sadržaji na web stranici https://lutalastvo.cargo.site

Zahvale: Umjetnička organizacija Format C, Karas Art Hub, Culture Hub Croatia, Hrvoje Spudić, Sara Salamon, Branimir Norac, Mirna Pavičić, Ivor Glavaš, Ecos pilot school – aircharter d.o.o., Miro Manojlović

Rad “Lutalaštvo” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.