„Tjeloglasja“ su zvučni digitalni triptisi, ili eksperimenti – kako ih umjetnica naziva – u formi digitalnih zapisa koji se prikazuju kao audio-vizualne projekcije. Svaki od tih triptiha prikazuje autoricu kako pokretom reagira na zvučnu podlogu. Ta je podloga njen vlastiti glas, a manifestira se kao manipulacija i propitivanje glasovnih mogućnosti s kojima, potom, njeno tijelo ulazi u dijalog.
Spontana koreografija koja se čita u radu Maje Rivić prikazuje „intuitivne tjelesno-vokalne repetitivne geste“ kojima umjetnica nastoji povezati prošlost i sadašnjost (to je povezivanje evidentno upravo u dijaloškom procesu komunikacije same sa sobom, svojim tijelom i glasom), pretendirajući tim gestama činiti simbolične korake prema budućnosti, koja je, opet, uistinu tek novi početak
Mirna Raul
„Snimke tijela i glasa susreću se sa svojim izvornim tijelom i glasom, otvaraju novi intimni prostor regeneracije. Snimke tijekom performansa ulaze u živu mene (kroz moje slušanje i gledanje), pronalaze sebe, vraćaju se svom biološkom izvoru. Moj živi glas i snimke spajaju se u meni i izvan mene, tvoreći beskrajnu petlju postojanja…”
Maja Rivić
Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske unije u okviru projekta Be SpectACTive!
