Antimuzej

Vladimir Dodig Trokut

 

Vladimir Dodig Trokut, likovni umjetnik i sakupljač umjetnina, koji je djelovao/ djeluje akcijama, performansima, reciklažama društvene i mentalne angažiranosti, a široj je javnosti poznat kao autor i vlasnik projekta Antimuzej, deklarira/o se kao „anarhist, ratnik, umjetnik, pisac, filozof, mistik…“, antikonceptualist iz „obitelji hrvatskih poglavica“. Još početkom 80-ih Trokut je (pseudonim preuzima prema pitagorejskom, istostraničnom trokutu) kao „prvi naš umjetnik smeća“ (Junk Art) pokušao u Zagrebu otvoriti antimuzej industrijske arheologije, što se paradoksalno svim njegovim srčanim angažmanima nije realiziralo za njegova života. Za Trokutovu zamisao antimuzeja, za koju umjetnik postulira koncept da je s kulturološkog aspekta danas jednaka vrijednost jednog Picassa i Mickeyja Mousea ili bilo kojeg drugog predmeta iz svakodnevne trivijalne upotrebe, Miško Šuvaković bilježi da A/antimuzej može figurirati i kao performans „koji se zasniva na destrukciji, parodiranju i deestetizaciji muzejskih funkcija izlaganja, dokumentovanja i čuvanja umetničkih dela“ (Šuvaković 1999:36).

Trokutov Konceptu za realizaciju projekta anti-ulica – antimuzej – antigrad (usp. rukopis Koncepta koji se čuva u Dokumentaciji HDLU-a, 1990., Zagreb), njegov prvi dio, čini Projekt Anti-Grada i Anti-Ulice. Slijedi Anti-Muzej, a čine ga Muzej-hotel, Muzej transporta, Centar za Psihoaktivnost i igru, Muzej no-art, Muzej siromaštva, Muzej zabrana i tabua, Interdisciplinarna antikvarna muzejska scena, Muzej okultizma i hermetike, Muzej nove etnografije, Muzej pete, šeste, sedme, osme, devete decenije, Muzej socrealizma – Muzej zabluda, Muzej industrijske arheologije, Muzej memorije, Muzej seksualnosti, erotike i ljubavi, kao i Eko-dobro Špigl brijeg – Sv. Jana – Jastrebarsko. Ukratko radi se o energetskim muzejima: npr. u Muzeju socrealizma izlagale bi se štafete, zahvalnice, pohvale, partijske knjižice, u Muzeju Crnog muzeja djelovao bi muzej zabrana i tabua, zabranjenih knjiga, novina, časopisa, napisa, naziva, pokreta, stranaka, prijedloga.

Suzana Marjanić

VLADIMIR DODIG TROKUT (Kranj, 1949. – Zagreb, 2018.) djelovanje započinje u Splitu 1966. godine gdje živi do 1976. godine. Lider je više neformalnih grupa – Crveni Peristil, Frakcija grupe Crveni Peristil, grupa 3i, grupa 30, Manifest 72, Atributivna participacija. Od 1976. godine živi i djeluje u Zagrebu. Začetnik je varijante konceptualne i postkonceptualne no-umjetnosti i osnivač black-it arta. Autor je opusa različitih izvorišta od autorskoga odabira, predmeta do ne-mislilačkoga pojma stvaralaštva kao no-mentalne forme. Autor je sveobuhvatnoga projekta Anti-muzej u okviru kojega je svaku osobu pojedinačno tretirao kao muzej. Priredio je više izložbi, akcija, performansa, instalacija, ambijenata i wunderkammera u MSU-u, Modernoj galeriji u Zagrebu, MMSU-u u Rijeci i Puli, kao i u javnim prostorima gradova. Autor je edicije izdanja V.D.T. 505 s crtom te edicija Anti-muzej – Muzej opsesija. Dobitnik je više nagrada. Radovi mu se nalaze u domaćim i svjetskim muzejima i privatnim zbirkama i fondacijama. Više u antiumjetniku usp. antimonografiju Domagoja Margetića (2021.).

 

Literatura:

Dodig Trokut, Vladimir. 1998. Kartaški dug. Knjiga VII. Zagreb: Fondacija Anti-Muzej, V. D. T., HDLU.

Dodig Trokut, Vladimir. 2001. V. D. T. Anti-Muzej i Prodavaonica cimetne boje. Drugo izvorno izdanje. Fundacija Antimuzej V. D. T, HDLU, MSU, Rijeka.

Dodig Trokut, Vladimir. 2005. “Ja sam sluga umjetnosti”. (Razgovarala Nadežda Elezović). Val 8: 6–7.

Leko, Kristina i Gordana Brzović, red. 1999. Vladimir Dodig Trokut. dokumentarni film. Zagreb: HRT.

Margetić, Domagoj. 2021. Trokutizam. Antimonografija o Vladimiru Dodigu Trokutu. Zagreb: Antimuzej.

Šuvaković, Miško. 1999. Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 1950. godine. Beograd, Novi Sad: SANU & Prometej.