Koji dođu i stoje
Vlatka Horvat
Osmosatni performans u javnom prostoru, Na leđima palih divova, 2. Bijenale industrijske umjetnosti, Rijeka (dio EPK Rijeka 2020.), 21.7.2018.
U sklopu Drugog bijenala industrijske umjetnosti nazvanog „Na leđima palih divova“, koji su kurirale kustosice kolektiva WHW, umjetnica Vlatka Horvat poziva građane na sudjelovanje u performativnom činu koji se odvija na ulazu u riječko brodogradilište 3. maj, ispred spomenika radniku koji, kako je navedeno u pozivu, „s gestom duboke pozornosti, brige i ponosa“ drži maketu broda. S obzirom na uništenje industrije tijekom tranzicije, kao i gubitak brojnih radnih mjesta, spomenik danas gotovo da „oplakuje“ nekadašnju proizvodnju i radničke vrijednosti. Stoga je umjetnica pozvala građane da joj se pridruže u osmosatnoj akciji u kojoj, preuzimajući gestu držanja broda, donose sebi vrijedan predmet „za koji se žele pobrinuti, na koji žele svratiti pažnju ili koji žele učiniti značajnim“, poput alata, osobnih predmeta, predmeta koje su izradili, knjiga…, a koji „mogu biti odraz nečijeg rada i ponosa u radu, sadržavati neki osobni narativ, govoriti o društvenoj promjeni, ili pak svjedočiti o izgubljenim stvarima, o izgubljenim životima, o sjećanjima koja ustraju ili o nadama u budućnost“. Na taj način sudionici pružaju „poetsku podršku“ skulpturi, odnosno radniku kojega ona simbolizira. Skulptura radnika je postavljena 1965. godine, na dvadesetu obljetnicu oslobođenja Rijeke i rad je riječkog skulptora Vinka Matkovića. Performativna „gesta solidarnosti“ ispred nje izvedena je u „formi bdijenja“ i, kako je navedeno u opisu rada, “svjedoči o upornosti, ustrajnosti i odbijanju da se odustane“. Odaziv građana u tradicionalno radničkom gradu, u kojemu, kao ni u ostatku Kvarnera i Istre, za razliku od ostatka Hrvatske, nisu rušeni spomenici NOB-u i socijalizmu, bio je velik, budući da su građani prepoznali ovaj umjetnički čin kao gestu solidarnosti i poštovanja prema uništenom idealu radnika, koji je zamijenila korupcija, siromaštvo i društvena nejednakost.
Josipa Bubaš
Vlatka Horvat (rođena 1974. u Čakovcu) radi u širokom spektru formi i medija – od skulpture i instalacije do kolaža, radova na papiru, videa, fotografije i performansa, a projekte realizira u različitim kontekstima: u galerijsko-muzejskim prostorima, na kazališnim i plesnim festivalima i u javnom prostoru. Od 2004. izlaže na brojnim skupnim međunarodnim izložbama, a samostalne izložbe imala je u galerijama PEER (London), Renata Fabbri (Milano), Eastwards Prospectus (Bukurešt), Zak|Branicka (Berlin), annex14 (Zurich), Rachel Uffner (New York) i Wilfried Lentz (Rotterdam) te u brojnim javnim institucijama: MSU Zagreb, Museums Sheffield, CAPRI Raum (Düsseldorf), MMC Luka (Pula), Galerija SC (Zagreb), Disjecta Contemporary Art Center (Portland), Boston University Art Gallery, Bergen Kunsthall, The Kitchen (New York) i Galerija Nova (Zagreb). Realizirala je i niz autorskih projekata u institucijama u Zürichu, Beču, Bergenu, New Yorku, Krakovu, Haagu, Ljubljani, Chicagu, a performansi su joj prikazani na brojnim europskim festivalima. Završila je studij kazališta u Chicagu, gdje je i magistrirala izvedbene umjetnosti, a doktorirala iz područja vizualne kulture i performansa na Roehampton University u Londonu. Trenutno živi u Londonu gdje predaje na umjetničkom odjelu akademije Central Saint Martins / University of the Arts London.
Izvori:
Vlatka Horvat, Koji dođu i stoje (2018) Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka. Dostupno na: https://mmsu.hr/dogadaji/vlatka-horvat-koji-dodu-stoje/
MojaRijeka.hr – Performans „Koji dođu i stoje“ – Vlatka Horvat, Youtube. Dostupno na: