Zid, pljesak, kuća, smijeh

Autor: Siniša Labrović
Izvodi: Siniša Labrović / Produkcija: Domino

 

“Zid pljesak kuća smijeh” performans je posvećen potresima koji su razorili Baniju u prosincu 2020. godine.

Kuća je naša svemirska maternica, mjesto sigurnosti i trajanja, utočište pred neizmjernim zbrojem neizvjesnosti izvanjskoga, točka reda u kaosu. Zid je granica i razdjelnica, nekad osobna, a u povijesti čovječanstva često sličan kući i njenoj funkciji: gradske zidine povijesnih gradova, Kineski i Berlinski zid, a u novije vrijeme i Izraelski i onaj na granici USA s Meksikom… Njegova uloga, naravno, paradoksalna je jer onaj drugi od kojega se štitimo, a ponekad i onaj u čije ime je podignut, taj zid može doživjeti kao uvredu, opasnost ili čak zatvor.

I državu možemo doživjeti kao zid ili kuću određene zajednice kojim se i štiti od Drugih i skrbi o onome što je “naše”.

Veliki dio popularne psihologije i samopomoćne literature uvjerava nas kako doživljaj stvarnosti ima vrlo malo veze s tom “stvarnošću”, a više s našom odlukom kako ćemo tu stvarnost pro/tumačiti. I premda za potres na Baniji možemo razumno tvrditi da je tragedija, ništa nam ne brani da potresu plješćemo i smijemo mu se u lice zaduženih za kuću našeg zajedništva. I da mu u čast podignemo jedan zid.

 

Siniša Labrović rođen je 1965. u Sinju. Godine 1997. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u Galeriji Otok u Dubrovniku. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, izvodio akcije i performanse, kao i urbane intervencije u Hrvatskoj, u Dubrovniku, Zagrebu, Zadru, Puli, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Osijeku, Poreču i inozemstvu, u Novom Sadu, Beogradu, Ljubljani, Grazu, Carlisleu, Reykjaviku, Regensburgu, Dundeeju, Istanbulu, Parizu, Kopenhagenu, Bruxellesu, Veneciji, Budimpešti, Berlinu, Dresdenu, Beču, Bratislavi, Pragu, New Yorku, San Sebastianu, Lodzu. U 2005. privukao je pažnju svjetskih medija (kao što su Reuters, BBC, Ansa, New York Post, Guardian, Times, NBC, ABC) svojim radom Stado.org ( Flock.org), u kojemu su ovce bile natjecateljice u reality showu. U 2007. godini za video Obiteljski dnevnik osvojio je treću otkupnu nagradu na prvom T-HT/MSU natječaju u Zagrebu. Slobodna Dalmacija je performans Gloria izveden na splitskoj rivi proglasila jednim od pet najboljih kulturnih događaja u Dalmaciji tijekom 2007. godine. U 2010. godini na 16. Međunarodnom festivalu kazališta – PUF u Puli osvojio je nagradu Vjetar za izvedbu performansa Gloria. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, kao i u privatnim kolekcijama. Izlagao na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. god. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. god. zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

 

Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske Unije u okviru projekta suradnje ACT: Art, Climate, Transition.