Moralna Vertikala
Zlatan Dumanić
Performans, Split, 2002.
U protestnom performansu Zlatan Dumanić zauzima moralnu vertikalu na postamentu na splitskoj Rivi, na mjestu, gdje je, prema umjetnikovim riječima, između dva rata bio reklamni stup, koji on ironizacijski interpretira kao falusni stup. U daljnjem formatu svoje protestne izvedbe, žive skulpture, umjetnik drži sokratovski govor i gleda kroz dalekozor, tražeći čovjeka, omladinu, da ih u kontekstu hrvatske stvarnosti poduči da budu nepošteni. U susretištu arhaičnih energija redikula (koji polako na splitskim ulicama nestaju poput revolucionarnih tragova toga grada) i anarhosindikalističkih snaga osobno iščitavam i performanse Zlatana Dumanića, ili kao što ističe Branko Franceschi: „On je suvremena verzija osobenog spoja više notornih splitskih karaktera. Počevši od kavalira i udvarača prijapske upornosti, preko bonvivana i kicoša pa sve do anarhista, egzibicionista i redikula, Dumanić dubinski utjelotvoruje milenijsku memoriju svog grada u realizaciji tipičnog oblika nezavisne i samomisleće individue. I to nikad kroz ekstreme ili ekscese, uvijek u uljuđenim gabaritima urbanog koda, jer – podsjetimo se njegovih riječi – performans i nije do umjetnost ponašanja“ (Franceschi, prema Vujević 2017).
Suzana Marjanić
Zlatan Dumanić (Split, 1951.–2017.), konceptualni umjetnik, kolekcionar, duhovno srodan fluxusu i neodadi, posvećen instalacijama, multimedijalnim akcijama i performansima. Preko dvadeset godina proveo je na moru kao kadet, časnik i zapovjednik broda od 3000 BT ili većeg, s najvećim pomorskim kvalifikacijama. Ukratko, obično je za sebe isticao da je kapetan duge plovidbe od 1979. godine te da je umjetnik autodidakt čija aktivnost počinje 1969. godine u okviru alternativnog ogranka Crvenog Peristila, Grupe 3i, čiji je član i, Dumaniću blizak, Vladimir Dodig Trokut. Prvu samostalnu izložbu Nijedna stvar ili osoba – bodyworks održao je 1970. u Splitu. Godine 2005. sudjelovao je na 51. venecijanskom bijenalu (uz Paska Burđeleza, Alena Floričića, Tomu Savića Gecana, Borisa Šinceka i Gorana Trbuljaka). Autor je pjesničkih zbirki i libreta, blokova i „papirnatih sendviča“ koje naziva „dezapstraktori“. Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnika za izložbu Rodrigina 2, Split (Zagreb, 2008.). Izložba Umjetnika je zabranjeno štipati, u njegovu izboru i koncepciji (Mali salon, Rijeka, 2007.), dokumentaristički je predstavila umjetnikove performanse izvedene između 2002. i 2006. godine. Nakon objavljivanja i promocije monografije Ostavština, Galerija umjetnina iste je godine predstavila kritičku retrospektivu opusa Zlatana Dumanića – Povratak kapetana (kustosi: Branko Franceschi, Toni Horvatić).
Izvori:
Vujević, Eda. 2017. „Dobro more, Kapetane: preminuo Zlatan Dumanić, pomorac i svestrani umjetnik. In memoriam“. Dostupno na: https://slobodnadalmacija.hr/kultura/dobro-more-kapetane-preminuo-zlatan-dumanic-pomorac-i-svestrani-umjetnik-466012
Zlatan Dumanić: Rodrigina 2, Split. (tekst u katalogu: Antun Maračić). Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, 2008.
Zlatan Dumanić: Ostavština. Bequest. [tekstovi Toni Horvatić … [et al.]] ; [prijevod Robertina Tomić, Graham McMaster, Daria Torre] ; [fotografije radova Živko Bačić, Andro Vrcan]. Kustosi izložbe Povratak kapetana: Branko Franceschi, Toni Horvatić. Split: Galerija umjetnina, Zbirka Marka i Lucije Marin, 2020.
