– projekcija fotografija performansa
dvorište ispred Zagrebačkog plesnog centra, Ilica 10

autori: Vlasta Delimar i Milan Božić
fotografija: Silvija Dogan
koprodukcija: Noć performansa i Festival Ganz nove Perforacije, Domino.
partner: Institut za suvremenu umjetnost, možda HŽ/ lokacija

Uz podršku Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba te Zaklade Kultura Nova u okviru platforme Mreža izvedbenih umjetnosti. Sufinancirano sredstvima Programa Kreativna Europa Europske Unije u okviru projekta ACT: Art, Climate, Transition.

Graditeljstvo i kiparstvo svojim zajedničkim oblikovanjem izražavaju zajednički duh razdoblja u kojem su nastale. Kiparska djela dopunjavaju i dovršavaju kompoziciju arhitekture, ne kao ukras, nego kao njezin ravnopravan sastavni dio.
Tijela Vlaste Delimar i Milana Božića ponašaju se kao potencijalne skulpture koje pokazuju trenutno stanje i odnos spram oštećenih građevina zbog nedavnog potresa u Zagrebu zanemarivši  komponentu tijela skulpture kao ukras koji pokazuje sklad i uravnotežen odnos arhitekture i skulpture. Ova tijela skulpture poistovjećuju se s oštećenim kućama koje su do trenutka oštećenja trebale biti kao slika univerzuma koji je brutalno poremećen. Prisustvo živih tijela skulptura oštećenim kućama prenosi svoju energiju kao pokušaj revitalizacije i obnove.
Živa Tijela skulpture mogu se postaviti na različitim mjestima oštećenih građevina; u prozoru, na nekim vratima, na balkonu, na nekim rupama u zidu gdje nedostaje cigla ili neki drugi građevni materijal, na oštećenim zabatima i tavanima, na oštećenim krovovima…stubištima…
Živa Tijela skulpture stoje na odabranim mjestima i trebaju biti viđena ako se radi o frekventnim mjestima, a na mirnijim mjestima vrijeme stajanja može trajati koliko i fotografsko i video snimanje. Tijela umjetnika su obojena u roza i plavu boju. 

Vlasta Delimar (HR) rođena je 1956. u Zagrebu, gdje živi i radi. Umjetničkim se radom počela baviti u kasnim 1970., odbacivši formalno obrazovanje kao neadekvatno, konzervativno i zastarjelo te raskinuvši s tradicionalnim principima razvoja umjetničkog djela tako što se fokusirala na akcije, happeninge i performanse. Odabravši vlastito tijelo kao primarni medij vlastitog rada, Vlasta Delimar definirala je svoju poziciju uvažene, autonomne umjetnice bez izravnih nasljednika, ali također i bez prethodnika. Neprestano i dosljedno odbija svoj rad konstruirati kroz termine “žensko” ili “feminističko”, inzistirajući na univerzalnoj umjetnosti koja nije podijeljena na žensku i mušku te se na taj način neprekidno odbija identificirati ili pridružiti bilo kojoj ideologiji, što joj se u konačnici predbacuje u skladu s etabliranim kanonima fiksnih kunst-historičarskih i teorijskih praksi. Kontinuitet predstavljanja performansa od kasnih 1970. do današnjeg dana, uključujući i intimne performanse, često provokativne i danas već antologijske, klasificiraju Vlastu Delimar – zajedno s Tomislavom Gotovcem / Antoniom Lauerom – među najrelevantnije hrvatske performere, koji koriste (umjetničko) tijelo da bi proširili granice likovne umjetnosti i osvojili prostor slobode. Ove godine obilježava 40 godina svog umjetničkog djelovanja. http://www.performer-delimar.hr/Milan Božić, rođen 1958. u Zagrebu. 1973 – 78. Folklor – KUD Adria; Završio Školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. te započeo studij elekrotehnike. 1982. zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala). 1986. – 91. Aero klub Zagreb (sportski pilot / zrakoplovno jedriličarstvo) 1991-1995 dragovoljac domovinskog rata. 1993. prvi časnički tečaj, drugi časnički tečaj, 1994. časnička škola HVU Petar Zrinski, 1994/ 95/ 96. Nastavnik i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU, 1995. studij FPZ. 1999. Djelatni časnik HV u Ministarstvu obrane RH, ratni vojni invalid  (prvo ranjavanje 21. 11. 1991). Od 1999. radi performanse zajedno s Vlastom Delimar i samostalno. Prvi zajednički performans  „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala“ izveden je u Tvornici, Zagreb. 1999.