Tragovi zajedništva je suvremena plesna predstava koja uranja u nevidljive pejzaže međuljudskih odnosa mapirajući onaj krhki, neopipljivi prostor između nas. To je scensko istraživanje prisutnosti, težine i daha, poetična potraga za zajedničkim ritmom u kojem tišina prestaje biti praznina i postaje sigurno tlo.
Na početku, uvijek postoji prazan prostor. I tiha potreba da ga s nekim podijelimo.
Krećemo u potragu, osluškujući tuđi dah u nadi da ćemo u njemu prepoznati vlastiti ritam.
Zamišljamo savršenu, organsku geometriju – mjesto bez oštrih rubova gdje se ne moramo neprestano objašnjavati ni prevoditi. Pronalazimo prisutnost u kojem tišina postaje sigurna kuća. Utopiju sazdanu od dodira, mekoće i vremena.
Gradimo tu zajedničku priču nevidljivim nitima. Sloj po sloj, bez žurbe. Tijelo prepoznaje tijelo. Ne tražimo objašnjenje pogledom, već osjetimo širinu u kojoj se ne moramo skrivati.
Pružamo dlanove. Nudimo oslonac. Preuzimamo tuđu težinu sve dok zajedno ne postanemo lakši. U toj blizini ostaje samo gola, živa pažnja. Slušamo se kožom. Upijamo titraje. Naš unutarnji puls pronalazi svoj prirodni odjek u drugome.
Oblikovanje svjetla: Ema Kani
