Novi radovi Rade Ive Sibile, Karla Štefaneka i Tonija Mijača razvijeni tokom rezidencije u sklopu Biennale del Vesuvio 2025
Hrvatski umjetnici na rezidenciji Queering the Myth u Napulju
Od 24. do 30. studenoga 2025. u Napulju se održala međunarodna umjetnička rezidencija Queering the Myth, koju su organizirali udruga Domino i talijanski kustoski kolektiv Collettivo Zero, u sklopu inauguracijskog ciklusa Biennale del Vesuvio.
Rezidencija je okupila troje umjetnika – Radu Ivu Sibilu, Karla Štefaneka i Tonija Mijača – koji su tijekom tjedan dana razvijali nove radove inspirirane vezuvijanskim teritorijem, njegovim povijesnim, mitološkim i socio-kulturnim slojevima uz gostovanje u Casa Tramandars u povijesnom Borgo Casamale, u Somma Vesuviana.
Tijekom rezidencije, 𝗞𝗮𝗿𝗹𝗼 Š𝘁𝗲𝗳𝗮𝗻𝗲𝗸 nastavio je svoj serijal autoportreta Self-titled (2022–), razvijajući performans i video rad „𝗕𝗼𝘂𝗹𝗱𝗲𝗿𝘀 (𝗪𝗼𝗿𝗸𝗶𝗻𝗴 𝗧𝗶𝘁𝗹𝗲)”, sniman na Fiume di Lava, na padinama Vezuva. Inspiriran mitom o Sizifu, rad istražuje tjelesnu izdržljivost, cikličnost i egzistencijalnu napetost suvremenog života, spajajući mitološke reference s osobnim i tjelesnim iskustvom.
Na ovom ispresijecanom krajoliku Štefanek izvodi čin ponovnog sastavljanja, podižući i premještajući vulkanske stijene, odražavajući želju da se uspostavi privremeni red nad silama daleko većim od ljudske mjere. Paralelno s ovim materijalnim preuređivanjem odvija se proces odlaganja i ponovnog prisvajanja slojeva, dok se odjeća skida, ostavlja, a zatim ponovno preuzima u ciklusu razgradnje i ponovne izgradnje koji pretvara teren u živi arhiv ranije donesenih odluka. U ovom osciliranju—između skidanja i ponovnog sastavljanja, penjanja i silaska, razgrađivanja i rekonstruiranja—Štefanek osvjetljava suvremeno stanje: kontinuirani rad na komponiranju sebe unutar nestabilnog terena.
𝗥𝗮𝗱𝗮 𝗜𝘃𝗮 𝗦𝗶𝗯𝗶𝗹𝗮 razvila je video rad pod radnim naslovom „𝗥𝗼𝗼𝗺 𝗻5”, inspiriran antičkom Villom dei Misteri u Pompejima. Freske u sobi 5 ove dobro očuvane rimske vile tradicionalno se tumače kao prikaz inicijacije nevjeste u misterijski kult. Ovo istraživanje povezuje se sa Sibilinim angažmanom na djelu Dorothy Cross Virgin Shroud (1993), u kojem kravlji kožni veo—s vimama koje oblikuju krunu oko glave nevidljive Djevice—spaja kršćansku ikonografiju s animalnošću, lozom i erotskim nabojem ritualnih odjevnih predmeta. U Sibilinom radu, ovo napetost između svetog i tjelesnog postaje leća kroz koju se ponovno promišlja arhetip žene–životinje te postojanost paganskih motiva ispod navodno klasičnih narativa. Kroz suvremeni medij, Room n5 propituje kako tijela upijaju i prenose ritualno sjećanje, kako naslijeđeni simboli prianjaju uz kožu, tkaninu i geste te kako se osobne i kolektivne mitologije neprestano prepisuju kroz prostore koje nastanjuju.
Toni Mijač nadograđuje svoj multimedijalni projekt Katarza, koji se bavi introspektivnim istraživanjem muškog identiteta i psihoanalitičkim aspektima svakodnevnog života. Tijekom rezidencije, umjetnik je po prvi put u serijal uključio autoportret, čime je proširio samu strukturu projekta.
Uz individualne projekte, troje umjetnika zajednički je razvilo rad pod naslovom I think I’m gonna die in this house, inspiriran fenomenom memento mori. Tijekom performansa umjetnici su odjeveni u crno ispisivali stihove pjesme Charli XCX – I think I’m gonna die in this house – na talijanskom, engleskom i hrvatskom jeziku, koristeći krede po glavnom trgu Somme, dok im nije ponestalo kreda i dok nisu ispunili križ od kamenih blokova koji krasi trg. Rad spaja lokalni kontekst Vezuva s popkulturnom referencom pjesme, prenoseći zeitgeist nesigurnosti i nestabilnosti svakodnevnog života. Kroz performans, memento mori postaje emocionalni podsjetnik na prolaznost i konačnost života, potičući potrebu za oslobađanjem, prelaskom uvjetovanih granica i transformacijom, te reflektirajući tenzije između egzistencijalne nesigurnosti i talijanskog životnog optimizma la vita è bella.
Radovi nastali tijekom rezidencije bit će predstavljeni kroz individualna izlaganja, a planirana je i njihova prezentacija sljedeće godine, u ljeto 2026., tijekom završne faze Biennale del Vesuvio. Rezidencija Queering the Myth tako nastavlja misiju udruge Domino i Collettivo Zero – poticanje kritičkih i društveno angažiranih pristupa kulturnim i povijesnim narativima, razvoj međunarodne suradnje te stvaranje prostora za subverzivne, eksperimentalne i inovativne umjetničke prakse.
Queering the Myth rezidenciju financijski podržava Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
