Predstavaljanje polaznica ciklusa radionica kod Betine i Anete
Karmen Krasić Kožul je rođena 1981. Odrasla je na Hvaru. U Zagrebu živi i radi kao producentica i kustosica umjetničkih projekata. U svojoj praksi nastoji povezati kulturu i prirodu te potaknuti inovaciju naslijeđenih društvenih konstrukata.
U svojoj poeziji Karmen pronalazi mjesta predaha, jedne nepretenciozne i samozatajne ležernosti i opredjeljenja za ljepotu. Izrazom izvodi jedan dupli kontrast pružajući otpor srednje klasnom moralu koliko i vlastitoj pjesničkoj potrazi. Smjelo zalazi u tabuizirane prostore, u zabranjeno, ali jednako nježno pristupa predjelima boli i traume. Upravo su izabrane pjesme najbolje ilustracije navedenog. Arheologija sumnje je nastala na radionici na kojoj se polazilo iz nepoetskih izvora građe i kolažnim postupkom dolazilo do pjesama. Tako je Karmen Krasić Kožul dobila zadatak da temeljem vijesti na Facebook stranici „Drežnica: tragovi sjećanja 1941 – 1945.“ napiše pjesmu. U međuvremenu je ova pjesma prevedena na portugalski i bit će objavljena u tamošnjem arheološkom časopisu. Pjesma Obnova je nastala u okviru radionice „Velike teme na mala vrata – glad“ i izvrstan je primjer snažnog pisanja o ljudskoj boli izvan samozaljubljenog humanizma i patetike izraza.
Arheologija sumnje
Mračne i prazne
Beživotne špilje
Utočišta mnogih
Mirnodopskih obitelji
Ministarstvo kostiju
Mrtve kulture
U dvorištu rata
Prijateljskih stvorenja
Referentna zbirka
Tragova i sjećanja
I teže uhvatljive
Iskopine doma
Jesmo li ikada sreli sebe?
Arqueologia da dúvida
Arqueologia da dúvida
Escuras e vazias
Grutas sem vida
Abrigos de muitas
Famílias dos tempos de paz
Ministério dos ossos
Da cultura morta
No pátio da guerra
Das pessoas amigas
Colecção de referência
De rastos e memórias
E, mais difíceis de agarrar
Desaterros do lar
Alguma vez nos encontrámos a nós próprios?
Prijevod: Želimir Brala
Obnova
vozimo se prema Petrinji
prijelaz za divlje životinje
navede me da pitam
hoćemo se prasnuti?
smiješ se
jedeš sendvič
ja meljem kreker
pored ceste lovište
danas ću maziti dva crna psa –
čuti kako su trećeg izgrizle kuje
baka će reći – puno vam hvala
odgovorit ću – hvala vama
na jabukama
pijetlu bacam ogrizak
upisujem adresu do kuće koja tone
slušam kuda ide kapilarna vlaga
da li estrih i okipor
domaćin pita
jesmo li za meze
nismo hvala
imamo još dvije kuće
čovjek kasni
zavirujem u štagalj
smišljam igru
ti se opet smiješ
gazda se krsti
na radnike iz Bangladeša
koji kilometar niže
žena će reći
u siječnju 2021
ušla sam u mračnu
praznu
hladnu kuću
muž mi je umro
i ostavio kredit
nisam vas ni ponudila
neki drugi put
na povratku lovište
navede me da mislim
kako su svinje
sa prijelaza za divlje životinje
završile u kobasicama