NOĆ PERFORMANSA 2019.
Dora Brkarić (HR): Life is GREJP
Napuštanjem ljudskog tijela u nove svjetove kibernetičkog prostora, stvara se novi virtualni identitet, nova forma umjetne inteligencije koja kroz virtualnu besmrtnost nadilazi ograničenja biološkog tijela pa se tako i gube dualizmi um/tijelo, civilizirano/primitivno, stvarnost/privid, posrednik/izvor, stvaralac/stvoreno, aktivno/pasivno, istina/iluzija, bog/čovjek, muškarac/žena…
Dora Brkarić trenutno završava treću godinu studija suvremenog plesa na ADU i sljedeći semestar provodi na UNIARTS-u u Helsinkiju. Tijekom studija surađuje s koreografima kao što su Matej Kejžar, Sanna Myllylahti i Andrea Božić. Sa solom Mađioničar Stefano nastupa na Monoplayu i drugim festivalima. Bavi se audio vizualnim umjetnostima i performansom ali ju zanimaju i kazalište i film. U radu razmatra teme nagosti, transhumanizma, utopije-distopije, repeticije, dosade i monotonije.
Vlasta Delimar (HR): Hoćeš jebat? Stani u red…
Ovaj rad je nastavak ciklusa radova kao što su Pravo na orgazam iznad 60 ili Uspješno starenjeu kojima problematiziram ne samo položaj starijih osoba u odnosu na spolni život već i važnost emocionalnog s obzirom na našu tjelesnost, seksualnost i erotiku i koliko zapravo tu ima ljubavne odgovornosti. U radu Hoćeš jebat? Stani u red… glagol jebat može biti višeznačan, može biti metafora kolektivnog nasilja kao produkt društvene zbilje, kolektivne naslade nad tuđom mukom, a može biti i element erotskog prijedloga u smislu samopreobrazbe. Čekati u redu za spolni čin već je samo po sebi početak neke nove društvene samo(odgovornosti). Ponuditi vlastito tijelo i to žene koje je prešla šezdesetu godinu života kao poligon za erotsku, seksualnu ili ljubavnu igru može u patrijahalnoj konzervativnoj sredini zvučati humorno i neprihvatljivo. No, Delimar još uvijek vjeruje da pojedinci mogu svojim samostalnim ponašanjem i stavovima utjecati na preobrazbu društva.
Vlasta Delimar (HR) rođena je 1956. u Zagrebu, gdje živi i radi. Umjetničkim se radom počela baviti u kasnim 1970., odbacivši formalno obrazovanje kao neadekvatno, konzervativno i zastarjelo te raskinuvši s tradicionalnim principima razvoja umjetničkog djela tako što se fokusirala na akcije, happeninge i performanse. Odabravši vlastito tijelo kao primarni medij vlastitog rada, Vlasta Delimar definirala je svoju poziciju uvažene, autonomne umjetnice bez izravnih nasljednika, ali također i bez prethodnika. Neprestano i dosljedno odbija svoj rad konstruirati kroz termine “žensko” ili “feminističko”, inzistirajući na univerzalnoj umjetnosti koja nije podijeljena na žensku i mušku te se na taj način neprekidno odbija identificirati ili pridružiti bilo kojoj ideologiji, što joj se u konačnici predbacuje u skladu s etabliranim kanonima fiksnih kunsthistoričarskih i teorijskih praksi. Kontinuitet predstavljanja performansa od kasnih 1970. do današnjeg dana, uključujući i intimne performanse, često provokativne i danas već antologijske, klasificiraju Vlastu Delimar – zajedno s Tomislavom Gotovcem / Antoniom Lauerom – među najrelevantnije hrvatske performere, koji koriste (umjetničko) tijelo da bi proširili granice likovne umjetnosti i osvojili prostor slobode. Ove i naredne godine obilježava 40 godina svog umjetničkog djelovanja. http://www.performer-delimar.hr/
Vitar Drinković (HR): Biljno sljepilo, interaktivna instalacija
Plant blindness (biljno sljepilo) je termin kojeg su 1998. stvorili James Wandersee i Elizabeth Schussler. Oni definiraju biljno sljepilo kao „nesposobnost viđenja i primjećivanja biljaka u svojem okružju“. Iako je ljudska vrsta potpuno međuovisna s biljnim svijetom, gotovo simbiotski, ipak ih kao i planet na kojem živimo uzimamo zdravo za gotovo. Biljke vide, komuniciraju, prilagođavaju se, pamte, dišu, kreću se, razmjenjuju informacije na način koji je drugačiji, ali i vrlo sličan našem. Interaktivna instalacija je posrednik u komunikaciji između čovjeka i biljke. Biljka je senzorima spojena na Arduino i RGB reflektore. Arduino detektira mikropromjene u električnom potencijalu biljke te ih prikazuje kao promjenu boje svjetla u prostoriji. Na ovaj način trenutna reakcija biljke je vidljiva u cijelom prostoru kada ju se dodirne. Namjera je kroz interakciju s radom stvoriti veću svijest i senzibilitet za biljni te općenito “ne-ljudski” život, o kojemu zapravo malo znamo jer su istraživanja o tim poljima većinom komercijalno orijentirana, i potaknuti razmišljanje o svijetu koji je manje antropocentričan.
Vitar Drinković rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 2008. godine, te 2014. na Odsjeku za animirani film i nove medije na istom fakultetu. Sudjelovao je na studentskim razmjenama i rezidencijama u Americi, Engleskoj, Češkoj i Francuskoj. Djeluje na sjecištu tehnologije, znanosti i umjetnosti. Proteklih nekoliko godina istražuje načine stvaranja uvjeta za promjenu percepcije svakodnevne stvarnosti. Koristeći se raznim interaktivnim skulpturama, napravama, izumima i instalacijama kao posrednicima u komunikaciji, stvara novi kontekst za osjetilnu i misaonu spoznaju svakodnevice. Izlagao je na 18 samostalnih i 48 skupnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Austriji, Češkoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Francuskoj. Dobitnik je nekoliko nagrada, priznanja i stipendija.
vitardrinkovic.blogspot.com
Dejan Gotić (HR): Upoznavanja 2 – Životna mudrost
Na desetu godišnjicu smrti svjetski proslavljenog doktora Erika H. Svenssona ( 1912. Eksjö – 2009. Stockholm), zaslužnog za revolucionaran razvoj i napredak umjetničkog izričaja 20. stoljeća, zagrebačka će publika imati priliku detaljno se upoznati s radom i teorijskim konceptima koje je ovaj briljantni um iznjedrio tijekom svog plodnog teoretskog stvaralaštva, a sve to kroz izlaganje i razgovor pripreman posebno za ovu prigodu, kao hommage osobi uz koju sam proveo većinu svoga života i profesionalnog stvaralaštva i uz koju sam postojano i predano bio do njenih zadnjih trenutaka. Kad je ovaj iznimni doktor teorije umjetnosti te predani pratitelj umjetničkih tendencija 1937. stvorio teoriju holističke interkonekcije u umjetničkoj produkciji, nije samo unaprijedio stvaralaštvo i izraz generacija umjetnika koji su obilježili 20. stoljeće, nego je utabao put za životnu obnovu i novi smisao nebrojenom mnoštvu običnih ljudi, čak i onih nepovezanih s uzvišenim svijetom umjetnosti kao takve. Bit će ovo prilika za zajedničku izgradnju novih sebstava, izdignutih iznad prašine besmisla i besciljnosti kojima nas ovaj svijet nastoji uvući u svoj beživotni kalup. Prilika za zahvalu čovjeku i teoriji koja je to omogućila! Doktore Svensson, hvala Vam!
Dejan Gotić rođen je 1987. godine u Zagrebu. Nakon maturiranja na Odsjeku grafičkog dizajna u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira u MA programu Odsjeka animiranog filma i novih medija 2013. godine. Osim djelovanja u obliku filmskih autorskih uradaka te vođenja brojnih radionica pri Akademiji likovnih umjetnosti i drugim obrazovnim institucijama od nedavno se bavi i galerijskim izlaganjem. Serijom performansa pod zajedničkim nazivom Upoznavanja predstaviti će se publici tijekom 2019. godine. Upoznavanja 2 – Životna mudrost drugi je u nizu različitih performativnih izlaganja u ovoj seriji.
Marko Jović (HR): Inner Hidden
Inner Hidden multimedijska je instalacija u kojoj se kroz video, fotografiju i zvuk autor bavi problematikom mentalnog zdravlja. Prvi dio videa predstavlja stanje u kojemu se ništa ne vidi te nam tihi pozadinski zvukovi daju osjećaj kao da se nešto treba dogoditi. Drugi dio videa je sastavljen od niza isječaka grmljavine snimljene na balkonu autora u Osijeku. Korištena je i serija od 100 fotografija uz pratnju zvuka koji se oblikuje i izvodi uživo.
Marko Jović sa 16 godina počinje otkrivati svijet eksperimentalne i noise muzike, a njegov glavni projekt imena Xtematic nastaje početkom 2011., nakon čega počinje izdavati u suradnji s inozemnim izdavačkim kućama te sudjeluje u različitim projektima (The New Blocakders, Cubic Nomad, The Karmakumulator, Mo*Te, Defektro, :dARM , Ecoute La Merde, Torturing Nurse, Government Alpha). 2013. godine pokreće vlastitu digitalnu izdavačku kuću Xernex, a osim zvuka se bavi i fotografijom, grafičkim dizajnom, videom te ponekad i kolažem i crtanjem.
Nastasja Štefanić (HR): Viola, ja i nas dvije
Autorica i izvođačica: Nastasja Štefanić
Kostimografija: Dalibor Šakić
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Umjetnička i produkcijska podrška: Koraljka Begović
Grafičko oblikovanje: Paula Šantić
Snimanje i fotografija: Neven Petrović
Projekt je dio rezidencijalnog programa Zagrebačkog plesnog centra te je podržan sredstvima Ministarstva kulture RH, a ostvaren u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Kazališnom družinom Kufer.
Ples dvaju tijela – plesačice i instrumenta te zvuk koji iz tog plesa proizlazi temeljne su odrednice ove izvedbe. Plesati te istovremeno stvarati i reproducirati glazbu za taj ples, svirati plešući ili plesati svirajući neka su od pitanja kojima se ovaj rad bavi. Dekonstrukcija i napuštanje standardne forme sviranja viole te preispitivanje mogućnosti vlastitog plesačkog tijela, ali i tijela instrumenta rezultiraju stvaranjem specifičnog odnosa subjekta i objekta čija je međuovisnost vidljiva i u trenucima odvojenosti. Na koje je sve načine moguće tretirati instrument odnosno objekt kojega subjekt već toliko dobro poznaje?
Instrument u dodiru sa živim tijelom kao da i sam postaje živ i ostaje živim posredstvom zvuka koji se generira puneći prostor između ta dva tijela.
Poigravanjem s hibridnom formom solo-dueta autorica se „otvara“ pred gledateljem propitkujući vlastitu sebe, svoje glazbeno i plesačko ja.
Nastasja Štefanić profesionalna je glazbenica, plesačica, koreografkinja te glazbeni i plesni pedagog. Završila je preddiplomski i diplomski studij viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Spada i u prvu generaciju studenata suvremenog plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je u lipnju 2016. godine završila preddiplomski studij, smjer- plesač suvremenog plesa. Osim što se bavi autorskim radom, Nastasja redovito surađuje s domaćim i stranim plesnim umjetnicima. Njezini autorski radovi prikazani su na nekolicini festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Nastasja je dobitnica je brojnih nagrada i stipendija, između ostalog i Rektorove nagrade za koreografiju Cadenza per 6. Radi kao asistentica – vanjska suradnica pri Odsjeku glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
