OSMA TIHA MISA ARIJANE LEKIĆ-FRIDRIH 1.7.2023. U ZAGREBU I SLAVONSKOM BRODU
08:30 – Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića
17:00 – Slavonski Brod
U subotu 01.07.2023. održat će se osma po redu „Tiha misa“ kao skupna intervencija u javnom prostoru i reakcija na sve snažniju re-tradicionalizaciju navodno sekularnog hrvatskog društva koju provode muškarci klečeći u navodnoj molitvi svake prve subote u mjesecu u 10 gradova u Hrvatskoj.
Ono što se proteklih mjeseci održava diljem Hrvatske preslika je događanja iz Poljske, koja je nedovoljno odlučnom društvenom reakcijom na sustavno sipanje poruka mržnje u početku izolirane skupine muškaraca prema ženama, došla do političke situacije u kojoj žene nisu sigurne i ponovno se bore za svoja već odavno stečena prava. Ne radi se o skupini muškaraca koji „mirno mole krunicu“, radi se o organiziranoj akciji koja seže toliko daleko da se našim „Vitezovima“ na trgovima diljem Hrvatske pridružuju, već iskusni, poljski aktivisti.
Danas kad znamo da iza ovih „molitvi“ stoji Zaklada Ordo Iuris, jasno je da ćemo se morati što organiziranije i što pripremljenije morati boriti da one koje dolaze iza nas ne moraju voditi ovakve borbe, odnosno da bismo za sobom ostavile društvo u kojem su žene jednake, zaštićene pred zakonom i daleko od margina na kojima se danas većina žena nalazi.
S obzirom da će se ove subote održati već osma „Tiha misa“, Udruga Domino poslala je svim parlamentarnim strankama, Predsjedniku, Premijeru i Kaptolu zamolbu za očitovanjem po pitanju ovih javnih okupljanja, a odgovore koje smo primili prenosimo niže u tekstu:
Očitovanje Ureda Predsjednika RH:
Iz predsjedničkog ureda su napomenuli da “sukladno o zakonu o suzbijanju diskriminacije, poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja pučki pravobranitelj”, dodavši da “za sada nema pokazatelja koji bi upućivali na to da spomenuta okupljanja utječu na ostvarenje dostignute razine zajamčenih ženskih prava”.
Očitovanje Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske:
Navedena okupljanja ne samo da potiču nepovoljan i diskiminatoran odnos prema ženama temeljam postojećeg zakonodavstva nego izravno ugrožavaju neke od temeljnih vrednota Ustava Republike Hrvatske kao što su: ravnopravnost spolova, sloboda, jednakost i poštivanje prava čovjeka. Na navedenim okupljanjima se, pod krinkom slobode izražavanja i moljenja, otvoreno promoviraju ideje koje bi žene vratile u srednji vijek, a Hrvatsku pretvorilo u Iran po pitanju neslobode žena dok, u isto vrijeme, svakodnevno mnoge žene trpe teško nasilje u obitelji često sa smrtnim posljedicama, a, nažalost, težak ekonomsko-socijalni položaj žena koje su potplaćene za isti rad je i dalje aktualan.
Mnogi su tijekom povijesti podcjenjivali brojne radikale ekstremističke pokrete jer im nisu davali pozornost koju zaslužuju. Ovo zaslužuje pozornost policije, državnog odvjetništva, pravobraniteljice, a ne političkih stranaka. Vidimo što se događa u Poljskoj gdje je u početku relativno mali broj ljudi krenuo s idejama ograničavanja prava žena, ali je na kraju to završilo s prijedlogom poljske Vlade za ekstreman zakon koji ženama brani pobačaj, čak i kada im je život ugrožen. Tek nakon reakcije Europskog parlamenta poljska Vlada povukla je tako rigorozan zakonski prijedlog, i donijela ne baš toliko strog zakon.
Normaliziranje ovakvih „molitvenih okupljanja“ ikakvih reakcija od strane vladajuće koalicije i Katoličke crkve, a kamoli njihove jasne osude, itekako negativno utječe na položaj žena u Hrvatskoj i prijeti opasnost smanjenja njihovih prava u svakom segmentu života, a posebno oko reproduktivnih prava uključujući i prava na pobačaj.
Očitovanje Kluba zastupnika Domovinski pokret koje potpisuje predsjednik Bloka za Hrvatsku i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović:
Držim da navedena okupljanja ne potiču nepovoljan i diskriminatoran odnos prema ženama temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Držim da se okupljanja održavaju u skladu sa zakonom o javnim okupljanjima.
Držim da ova okupljanja ne utječu negativno na položaj žena u hrvatskom društvu.
Očitovanje Kluba zastupnika Možemo:
Držimo da navedeno javno okupljanje doprinosi uznemiravanju dijela javnosti jer se kroz ovo okupljanje šalju poruke koje jačaju rodne stereotipe prema ženama. Na temelju dosadašnje prakse odluka sudova u antidiskriminacijskim postupcima, javna okupljanja – ukoliko eksplicitno ne koriste govor mržnje kao oblik uznemiravanja – ne potpadaju pod Zakon o suzbijanju diskriminacije. Držimo da je granica slobode izražavanja u odnosu na širenje diskriminacijskih poruka uvijek osjetljiva te da se istu mora propitivati od slučaja do sučaja.
Zakon o javnim okupljanjima navodi niz kriterija koje organizator javnog okupljanja mora zadovoljiti, a nadležnost za provjeru tih kriterija i eventualnu zabranu javnog okupljanja je u domeni Ministarstva unutarnjih poslova. Nemamo informacije o tome je li organizator zadovoljio sve formalne uvjete za organiziranje tog javnog skupa, te informacije ima MUP. Ono što se može propitivati je li MUP ispitao da li organizator krši točku 4. čl 14. Zakona o javnom okupljanju koja kaže da ministar unutarnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko su “ciljevi usmjereni na …bilo koji oblik nesnošljivosti”.
Nažalost u RH brojni akteri svakodnevno doprinose jačanju rodnih stereotipa koji mogu imati posljedično negativan utjecaj na položaj žena u našem društvu. Baš zato je naša stranka napravila čitav niz konkretnih poteza. Nakon osam godina institucionalnog priziva savjesti i nedostupnog prekida trudnoće na zahtjev, unatoč snažnim otporima, osigurali smo dostupan pobačaj u gradskoj bolnici sv. Duh.
Očitovanje Kluba zastupnika HSLS-a i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka:
Kao liberali oštro se protivimo bilo kakvim zabranama javnog okupljanja i izražavanja stavova jer je to u osnovnim načelima liberalizma i odrednica našeg Ustava.
Naš stav je da su navedena okupljanja po trgovima retrogradni oblici pritiska na žene i pokušavanja okretanja kotača povijesti unatrag o kojima se ni Katolička crkva nije izjasnila.
Žene su se tijekom zadnjih pedesetak godina uspjele osloboditi tereta etikete kućanice i tradicionalnog shvaćanja uloge majke, za koju su ih mnogi smatrali predestiniranima. Uspjele su se izboriti za vlastita reproduktivna prava kao što je pravo na pobačaj i umjetnu oplodnju, uspjele su se izboriti i za pravo glasa koje nisu imale.
Na primjeru Poljske možemo vidjeti da ovakvi pokreti vrlo lako mogu dovesti do ograničavanja i zabrana tih prava (pobačaj) čemu se oštro protivimo.
I kao stranka i kao liberalni zastupnici u Saboru s velikom pozornošću pratit ćemo u kom smjeru će se odvijati ovi procesi te na vrijeme reagirati u obranu dosegnutih prava žena.
