Monika Miloševski
and the dialogue kept intertwining, again and again
Promišljajući o „opipljivosti nevidljivog“ unutar svakodnevnog okruženja koje je neizbježno okružuje, umjetnica Monika Miloševski razvija potrebu za bilježenjem onoga što ostaje izvan izravne vizualne percepcije. Njezin rad proizlazi iz osobnog preispitivanja odnosa s nevidljivim u prostoru koji nastanjuje.
Nakon smrti djeda, vjetar za Miloševski postaje intuitivni kanal komunikacije – simbol prisutnosti koja nadilazi fizičko. Vjetroviti dani poprimaju za nju osobno značenje, pretvarajući se u prostore susreta, utjehe i znakova. U ovom radu umjetnica istražuje mogućnost dokumentiranja vjetra kao nevidljive, ali prisutne sile, koristeći kosu kao medij u tom dijalogu.
Kosa, kao produžetak tijela, u njezinu radu poprima i osobni i senzorički karakter – pokretna je, osjetljiva na strujanje zraka te reagira na njegovu snagu, ostvarujući tako neposredan kontakt s fenomenom koji umjetnica povezuje s uspomenom na djeda.
U cilju bilježenja ove interakcije, Miloševski koristi cameru obscuru unutar koje se nalazi foto-papir. Proces fotografiranja odvija se tako da, u trenutku kada vjetar zapuše, umjetnica izlazi iz zatvorenog prostora i postavlja otvor camere obscure u kontakt s kosom. Kosa, pomičući se pod utjecajem vjetra, djelomično prekriva i otkriva otvor camere, utječući na svjetlosnu ekspoziciju. Svaka takva ekspozicija traje jednu minutu, a rezultirajuće fotografije predstavljaju vizualne zapise tog dijaloga između kose i vjetra. Dobivene fotografije su negativi.
Ovi radovi bilježe dinamične, apstraktne tragove kretanja zraka, vizualizirajući prisutnost vjetra kroz njegovu interakciju s tijelom. Kroz ovaj projekt, Monika Miloševski istražuje odnos između fizičkog i nematerijalnog, osjetilnog i nevidljivog, istovremeno preispitujući mogućnost dokumentiranja onoga što je po svojoj prirodi neopipljivo.
Projekt Q izlog sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba.
