Priopćenje Zvonimira Dobrovića, predsjednika udruge Domino, povodom katastrofalne i sramotne reakcije splitske policije na 14. Tihoj misi na splitskom Peristilu
14. Tiha misa odvila se u Splitu, na Peristilu, 3. veljače 2024.
Hrvatska policija prošle je subote u Splitu propustila obaviti svoju zakonom definiranu i Ustavom obvezujuću dužnost. U trenutku u kojem je istovremeno osiguravala skup takozvanih “molitelja” i uredno registriranu umjetničko-aktivističku intervenciju Arijane Lekić-Fridrih, splitska je policija mimo svih regula odlučila odabrati stranu, kao što je vidljivo u videu koji ekskluzivno objavljujemo.
Arijana Lekić-Fridrih već 14 mjeseci provodi svoju umjetničko aktivističku akciju “Tiha misa” kojom redovito s udrugom Domino ukazuje da kolektivne molitve muškaraca na trgovima diljem Hrvatske nisu ono za što se izdaju. Ne radi se o molitvama, poruke nisu miroljubive, oni nisu bezopasni, niti su njihova okupljanja legalna. Riječ je o okupljanjima muškaraca koji koriste formu molitve i pozu klečanja zbog lakše mimikrije svojih stvarnih namjera – da više od godine dana protuustavno zazivaju nejednakost žena u društvu, zauzimaju i privatiziraju javni prostor mimo Zakona o javnom okupljanju i redovito bez dozvola ishođenih od lokalnih vlasti uzurpiraju glavne trgove desetak hrvatskih gradova.
Maske i rukavice su tijekom proteklih mjeseci polako i sigurno padale, na što smo redovito upozoravali javnost svaki put kad se održavala “Tiha misa” Arijane Lekić-Fridrih. Isto tako, danas je već dobro poznato, dokazano i više puta u medijima objavljeno da se iza ovih molitvi krije dobro financirana politička akcija poljske ultrakonzervativne organizacije Ordo Iuris, s ciljem realizacije svog prijezira prema ženama. Ostvarenje njihovih ciljeva izgleda tako da se ženama uskrati status jednakopravnih građanki u poljskom, a kasnije i hrvatskom društvu. Ženama se želi uskratiti pravo na izbor, pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu, odrede im se podređene uloge u obiteljima, a i u društvu općenito. Svjedočimo besramnoj normalizaciji diskursa o ženskim pravima u tobože sekularnoj državi kroz prizmu religijskih dogmi kako ih razumije skupina muškaraca koja kleči za budućnost bez žena kao potpuno slobodnih građanki Republike Hrvatske. Muškarcima koji se okupljaju redovito i ustrajno diljem naše zemlje i okupiraju javni i medijski prostor svojim perverznim zahtjevima, a sve u državi koja se ne zna boriti s porastom nasilja nad ženama i alarmantnim brojem femicida. Sada već možemo biti sigurni da oni nisu tek muškarci na koljenima, s krunicom u ruci i molitvom na usnama. To su muškarci u niskom startu za sve snažnije i otvorenije napade na žene, na ljudska prava na autonomiju vlastitog tijela, sekularnost i općenito na pravo na dostojanstven život žene u Hrvatskoj i Europi. Njihov izričaj tih zahtjeva je sve manje reduciran, a sve više agresivno jasan u njihovim stvarnim namjerama.
Arijana Lekić-Fridrih izlaže se riziku za vlastitu sigurnost svaki put kad prve subote u mjesecu staje pred klečećim muškarcima koji joj žele, kao i svim ženama, da ima manja prava od bilo kojeg muškarca među njima. Više od godine dana ne posustaje u svojem naumu da bez zadrške upozorava na budućnost koju nam ti muškarci spremaju. Svojim hrabrim javnim akcijama ona prije svega pokazuje i zahtjeva hrabrost, odlučnost, a ponajviše predanost borbi za očuvanje odavno stečenih prava žena.
Međutim, ono što se događalo prošle subote na Peristilu u Splitu svojevrsna je kulminacija i ogoljavanje namjera Ordo Iurisa za Hrvatsku. Redari i organizatori “molitelja” u Splitu davali su direktne zapovijedi i upute splitskoj policiji koga smije, a koga ne smije pustiti na Peristil. Organizatori “molitelja” u Splitu su zapovijedali policiji kako da postupa i regulira njihov vlastiti skup. Splitska policija je revno i poslušno provodila dobivene upute i naredbe redara i organizatora grupe muškaraca koja se okupila na Peristilu. Naravno, to nije sve. Organizatori su otvoreno prijetili policiji da ako im se Arijana približi, odnosno stupi na dio Peristila gdje oni mole, netko njihov će reagirati, a ne znaju kako će reagirati, pa je bolje da policija reagira na vrijeme i spriječi Arijanu da kao slobodna građanka bude na javnoj površini kojoj, eto, privremeno za sada (samo) svake prve subote u mjesecu žene ne smiju prići. Policija revno postupa po toj prijetnji, ali prema Arijani, i bespogovorno provodi upute koje su dobili od organizatora molitvi. Ovo su samo neki od citata i dijelovi razgovora koji pokazuju u kolikoj je sprezi splitska policija s djelovala s organizatorima “molitelja” i u kolikom odmaku su djelovali od članka 41. Ustava Republike Hrvatske o odvojenosti vjerskih zajednica i države.
S obzirom da se o Tihoj misi snima dokumentarni film, postoje video snimke koje ilustriraju da ovo čemu kao društvo svjedočimo već više od godinu dana nije slučajno i nije nikako bezazleno.
Slične situacije su se istovremeno odvijale i u Zagrebu gdje su redari također branili ženama da priđu govoreći da dio trga na kojem se oni nalaze nije za žene.
Ovdje ne možeš prići, ovo nije za Židove. Ovdje ne možeš prići, Peristil nije za crnce. Ovdje ne možeš prići, Trg nije za homoseksualce, muslimane, Rome… nastavi niz. Ovakve izjave ne bi mogle proći ovako olako pored policije i lokalnih vlasti. Međutim, ovdje ne možeš prići, Trg nije za žene i ovdje ne možeš prići, Peristil nije za žene u veljači 2024. u Hrvatskoj – prolazi. U Hrvatskoj mizoginija i diskriminacije žena prolazi pod budnim okom policije.
Zbog zabrinutosti za ustavne stečevine i očuvanje pravnog poretka Republike Hrvatske zahtijevamo očitovanje načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske Slobodana Marendića, glavnog ravnatelja policije Nikole Miline, te potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića povodom ovog skandaloznog propusta.
Zvonimir Dobrović
Predsjednik udruge Domino
Za više informacija o Domino programima kliknite ovdje.
Umjetničke akcije “Tiha misa” podržava Zaklada Solidarna kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e. Sufinanciran je sredstvima Europske unije kroz zakladu Transatlantic, program PROTEUS, u okviru projekta “Pravo žena na život bez nasilja”.