Pavlica Bajsić Brazzoduro – Dolac Spava
Autorica: Pavlica Bajsić Brazzoduro
Muzičke intervencije: Nina Bajsić (gitara i glas), Jasmina Bojić (violina), Maro Market (Harmonika), Stanislav Kovačić & Pavle Brazzoduro Bajsić (violončela), Dino Brazzoduro (gitara), Matija Antolić (ukulele i glas)
Produkcija: Ganz nova kultura promjene; Festival Ganz nove Perforacije
Financijska podrška: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu
Pavlica Bajsić Brazzoduro (1973.) je autorica, dramaturginja i redateljica na radiju, u kazalištu i na filmu od 1995. Magistrirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, nakon toga u Parizu magistrirala estetiku na Paris 8 Saint-Denis na temu zvuka i dokumentarnog. 2013.g., okuplja skupinu suradnika i započinje projekt “radiofonijskog teatra” u kojem istražuje mogućnosti spajanja radija i kazališta. Prva i najpoznatija predstava koja se bavila medijem radija bila je HOERSPIEL: mala igra za slušanje (i gledanje) koja od tada redovno gostuje po Hrvatskoj i inozemstvu. 2016. se u Berlinu uspješno izveo ETER NAD BERLINOM/AETHER UEBER BERLIN, njemačka verzija ove predstave koja je okupila berlinske i zagrebačke autore i izvođače te istraživala berlinske radijske arhive. Zadnja kazališna produkcija joj je ORFEJ SLUŠA RADIO (2017., Dubrovnik), poetska fantazija inspirirana Jean Cocteauovim filmom Orpheus. Dobitnica je Nagrade Marulićevih dana (Split), Grand Prix de Suisse, Ake Blomstrom Memorial Prize (Amsterdam), Prix Europa Guest of Honour (Berlin), a njezin je rad uključen u Antologiju „30 godina svjetskog radijskog dokumentarca” European Broadcasting Uniona.
Gradovima koji izmiču pogledima. Gradovima koji postoje samo u frekvencijama naših misli. Gradovima koji se ne mogu vratiti ali ne mogu niti nestati. Ranjenim gradovima. Gladnim gradovima. Gradovima na koljenima. Bijesnim gradovima kao i gradovima običnim, pitomim, mekanim, od proljeća još podatnim, ljepljivim, ljubavnim. Te onim gradovima koji će se, iz prašine naših dimnjaka i kostiju, tek uzdići.
Utišaj se dakle. I hodaj njihovim ulicama, nogu pred nogu.
Prošlost i budućnost ne mogu se nikada sastati i onda isti grad i nije više isti. I zgrade, i ulice, i ljudi ne postoje poput eksponata po muzejima i ne čekaju današnje sadašnjosti već ih žive. Zato u svakom gradu i žive tri grada: grad mrtvih, grad živih i grad nerođenih.*
Dok Dolac, kao neki umorni zmaj velike utrobe spava, mi u mislima prizivamo obrise naselja, vrtića i groblja koji su do temelja bili srušeni da bi se prije točno 90 godina, usprkos buntu građana, izgradila ova moderna, danas obožavana tržnica. Izbrisana je memorija mjesta kao danak napretku. S jedne strane ukinuće i urušavanje kao smrt, s druge paradajz, purica i grincajg kao život. Između njih, kao i uvijek, u tišini koračamo mi.
DOLAC SPAVA je noćni soundwalk tj. zvučna šetnja kroz koju vas vodi glas u slušalicama s povremenim glazbenim intervencijama uživo. Potrebno je donijeti vlastite slušalice i smartphone.
*Darija Mataić Agičić, iz recenzije Nevidljivih gradova Itala Calvina
