Silvia Marchig – SOL
Autorica i izvođačica: Silvia Marchig
Kostim i instalacija: Tea Kantoci
Glazba: Josip Maršić
Dizajn rasvjete: Saša Fistrić
Fotografija i grafički dizajn: Jason Mulhausen
U predstavi se koristi pjesma Metronome grupe Nomeansno.
Premijera: 8. listopada 2020.
Produkcija: Kik Melone, u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, u sklopu programa ANTISEZONA 20.
Projekt je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.
Hvala: Plesnom centru TALA, Antisezonkama
„Existence is not an individual affair. Individuals do not preexist their interactions; rather, individuals emerge through and as part of their entangled intra-relating. Which is not to say that emergence happens once and for all, as an event or as a process that takes place according to some external measure of space and of time, but rather that time and space, like matter and meaning, come into existence, are iteratively reconfigured through each intra-action, there by making it impossible to differentiate in any absolute sense between creation and renewal, beginning and returning, continuity and discontinuity, here and there, past and future.”
Karen Barad, Meeting the Universe Halfway, 2007.
Simbolički kapaciteti kostima u izvedbi neosporni su.
Zastiranjem kostimima izvođačica preuzima različite figure, istražuje ih te zatim napušta, a njihova kontinuirana izmjena dopušta prividno beskonačne transformacije na sceni. Mišljeni kao neživi objekti na tijelu ili pored tijela, inherentno prazni, lišeni svih značenja, kostimi u suodnosu sa okolinom postaju katalizatori narativa.
Sol je materijalizacija ‘svih Silvia’ proizašlih iz mapiranja prošlih radova i vlastitog iskustva dugogodišnjeg djelovanja na plesnoj sceni. U toj igri, kojom se djelomično sugerira značenje, a djelomično je ostavljeno na kolektivno upisivanje – autorica poziva gledatelje da budu sukreatori u konstruiranju značenja.
Generirane spoznaje uvjetovane su individualnim iskustvom i očekivanjima svakog gledatelja koji odluči sudjelovati u tom neponovljivom komunikacijskom činu, pri čemu mu kostim postaje gradivnim elementom svega materijalnog (scene) i nematerijalnog (identiteta) u izvedbi.
T.K.
Sol nastaje tijekom 2020. godine pod utjecajem neizvjesnosti i nesigurnosti uzrokovane pandemijom i tektonskim poremećajima: onih doslovnih, u zemljinoj kori, kao i onih društvenih koji se daju naslutiti u osjećaju preslagivanja vrijednosnih sustava u nama i svuda oko nas.
Prepoznajem svoje sidro u autentičnosti doživljaja žive izvedbe i uranjam u nju, promatrajući pri tom kako djelujem na društvene i povijesne konotacije formata „ženskog sola“, a što te konotacije čine meni, u izvedbi i izvan nje. Prepuštam publici upisivanje simbolike, značenja i referenci. Nekih sam svjesna, neke su izvan kontrole.
U predstavi se pojavljuju duhovi prijašnjih radova: Karusel (Japelj, Marchig) Ovo (ni)je moja šuma (Govedić, Japelj, Marchig), Divljač (Trafik; Alvir, Banich, Čuljak, Liverić, Lupi, Marchig, Svetopetrić), Glečer (Horvat, Marchig, pavleheidler, Pregrad) i Najtužniji komad. Ikad. (Gutić Mižimakov, Lancia, Marchig, Sibila, Vodenica) i kostimi Andrijane Botice, Olivera Jularića i Iztoka Hrge.
Posvećena je ovim suradnjama i ljubavi koja je iz njih proizašla.
S.M.
Silvia Marchig plesna je umjetnica, koreografkinja i pedagoginja, umjetnička voditeljica Kik Melone. Živi i radi u Zagrebu. Klasično obrazovana za plesačicu kroz Baletni studio HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Palucca Schule u Dresdenu i Akademie des Tanzes u Mannheimu. Nakon plesačkih angažmana u Hrvatskoj i Njemačkoj (Baletni ansambl HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Desperate Figures Dance Theater Mainz), od 2002. upušta se u prve autorske eksperimente. Slijedeći svoje umjetničke interese, ispituje medij plesa i izvedbenost tijela u realnom prostoru i vremenu i djeluje u području granice plesa i ostalih izvedbenih umjetnosti, kao što su gluma i performans, kroz autorske suradnje unutar Kik Melone projekta, kao i suradnje s raznim autorima i skupinama na hrvatskoj sceni (Trafik, IMRC, Marmot, Marina Petković Liker i Četveroruka). Nastavnica je klasičnog baleta u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici. Članica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske.
