Čekanje je performans koji nastaje kao tek jedna od brojnih mogućih figura u okviru zajedničkog umjetničkog istraživanja pod nazivom Retropolis: skrb i solidarnost, koje uz Sonju Leboš provode Maja Marković, Stella Leboš i Luana Lojić. Sonja Leboš kao polazište odabire performans umjetnice Faith Wilding pod nazivom Waiting, izveden u performativnom prostoru feminističkih instalacija “Womanhouse” 1972. godine. Dok Wilding kondenzira život bilo-koje žene, sumirajući ga kao vječno čekanje na nekog ili nešto, Leboš se osvrće na vlastitu medicinsku anamnezu i procese čekanja kojima je podvrgnuto osjetljivo i potrebito tijelo pacijentice. Kako se u čekanju raznih procedura očituje tek jedan vid brutalnosti državnog sistema zdravstva, Leboš dodatno potencira svoju izjavu pozicionirajući izvedbu ispred Vinogradske bolnice, na mjestu gdje grupe konzervativnih katolika često izvode tzv. molitve za život, s ciljem onemogućavanja žena da o svome tijelu odlučuju same.

Produkcija: Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII)

Sonja Leboš kulturna je i urbana antropologinja. Performansom se bavi od 1991. godine, u praksi i teoriji. Sudjelovala je s performativnom izvedbom na feminističkoj kazališnoj konferenciji u okviru EXPO 2000 u Hannoveru, a izlagala je na Performance Studies International konferencijama u Zagrebu i Torontu, te sudjelovala na okruglom stolu u Utrechtu. Osnivačica je Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), a od 2014. godine radi i kao istraživačica i projekt manager u sivoj) (zoni – prostoru suvremene i medijske umjetnosti. Piše, prevodi i kandidatkinja je za doktorat na Sveučilištu u Zadru.
uiii.org