Antre Kuštre je prvi reagirao na PDV na knjigu i to na način da je, kod Marulićeva spomenika, a preko puta Znanstvene knjižare u Splitu, prodavao knjige na kile; jedan kilogram poezije stajao je trinaest kuna, proze – jedanaest, publicistike – devet, te razno – sedam kuna.
Xena će reći za svoje vokoperformanse da je u njima nit vodilja phoné, glas duboko vezan za zvučni i vokalni izraz bića. U vokoperformansu Živo-tinja umjetnica ističe matricu vlastitoga glasa promišljajući „što je živo biće, odnosno što ono koje je životinjsko čini višim čovještvo u meni.
Neda Šimić- Božinović ostvarila je svoje zapažane vokoperformanse. Samostalno kao vokoperformerica i kao članica benda The Rat Singers.
Zlatan Dumanić u svom protestnom performansu zauzima moralnu vertikalu na postamentu na splitskoj Rivi. Umjetnik drži sokratovski govor i gleda kroz dalekozor, tražeći čovjeka, omladinu, da ih u kontekstu hrvatske stvarnosti poduči da budu nepošteni.
Čin proskineze, u smislu klečanja ispred Konzuma na Trgu Eugena Kumičića u Koprivnici i izgovor molitve Oče naš; slijedi klanjanje i ljubljenje tla ispred trgovine. Umjetnik je navedeni čin antimolitve protiv konzumerizma i tržišta kapitala u tom protestnom performansu ponavljao tridesetak minuta.
Sjene su serija performansa iz koje je nastao prijedlog za zagrebački spomenik Shoa u formi sjena srušene sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu.
Hrvoje Cokarić zajedno je s Rambom Amadeusom promovirao performans Solarni tovar (2017) u svrhu zaštite te izumiruće životinjske vrste.
Posljednji performans trupe Ljubičasti Deltoid Despotizam mišljenja izveden je na glavnom zagrebačkom Trgu, na 1. maj 1992. godine, kao velika posveta tada ukinutoj proslavi radničkoga praznika.
U okviru Festivala Perforacije i Noći performansa 2021. Nikolina Majdak i Adriana Josipović performans Podržavam izvele su u Zagrebu, Koprivnici i Zadru.
Tijekom sedam dana trajanja Festivala Sedam dana stvaranja, umirovljena glumica, Vesna Stilinović, koja je radni vijek provela u varaždinskom Narodnom kazalištu, svako je jutro, između 8 i 10 sati nepomično sjedila (svaki dan u različitoj poziciji, na različitim lokacijama i u različitim kostimima) i prosila.
U performansu Unutarnja kontrola Gildo Bavčević hoda gradom, te na natpise, reklame i ostale sadržaje koji su indikacija neoliberalnog sustava i njegovih apsurda aplicira vlastite pojmove, koje su često u kontrastu ili u ironijskom odnosu prema zatečenim sadržajima.
U performansu Almost Human (2020.) Darko Brajković Đepeto Njapo bavi se alijenacijom i nemoći. Dok u nizu svojih Facebook selfieja (od 2019.), sâm ili s prijateljima-radnicama, donosi radničku svakodnevnicu gdje radničko odijelo postaje svojevrstan izraz otpora protiv jednoobraznosti strategije preživljavanja.
Na početku performansa Zorana Pavelića sudionici odabiru i zauzimaju poziciju na osunčanom mjestu, na kojem stoje osvijetljeni nekoliko minuta, zatim odabiru novo, osunčano mjesto, i tako mijenjaju lokacije do kraja polusatnog performansa.
Performans Titivillus izveden je u sklopu istoimene izložbe u zagrebačkoj galeriji Vladimir Bužančić. Na četiri galerijska postamenta postavljena su četiri kanonska teksta zapadne kulture (Platonova Država, Hegelova Filozofija povijesti, Heideggerov Bitak i vrijeme, Benjaminovi Estetički ogledi). Odabirom nekih od najznačajnijih autora zapadne misli, te njihovim bičevanjem, autor simbolički preispituje mogućnost spoznaje i istine.
U sklopu 2. bijenala industrijske umjetnosti „Na leđima palih divova“, koji su kurirale kustosice kolektiva WHW, umjetnica Vlatka Horvat poziva građane na sudjelovanje u performativnom činu koji se odvija na ulazu u riječko brodogradilište 3. maj.