Maja Rivić i Silvija Dogan (HR) – Valna blizina
Zvuk odlazi u naše slušanje te donosi zvučni događaj u moje tijelo, nastanjujući ga. Zvuk može imati snažno prisustvo jer provaljuje u nas, razdire površinu, izravno prekoračuje granice. (B. LaBelle)
Performans Valna blizina istražuje kapacitet intimnosti odnosa, potencijal povjerenja i razumijevanja kroz glas i tijelo. Tijelo je naš dom, glas je dio tijela, tijelo proizvodi glas, glas je tijelo, glas proizlazi iz tijela, glas ga nadilazi, produžuje ga prostorno i vremenski. Glas je apstrahirano mjesto susreta tijela i duha, sjećanja na prošlost i vizije budućnosti. Dualnost tijela i glasa čestično-valne je prirode, u kojoj čestica kreira val života, i omogućava prostor i vrijeme zarona, spoznaje i poleta. Glas, kao jedan od najpolivalentnijih agenata ljudske materijalno-duhovne zbilje, istovremeno je čvrst, labilan, stvaratelj, prevoditelj, trag, medij, istina. Iz potrebe za povjerenjem, razumijevanjem, susojećanjem, spajanjem, utjehom, otkrivanjem, prihvaćanjem i sličnim čežnjama ljudskoga duha, dvije se umjetnice konfrontiraju, isprepliću, zbližavaju, udaljavaju, premeću i kopaju po svim zamislivim dualnostima. Eksperimentiraju s vlastitom krhkošću i snagom, predajući ih onoj drugoj, istražujući granice duha i tijela u trenutku koji je sada, koji je nezaobilzan i neodgodiv. Interpersonalna intimnost uzrok je i posljedica širokog spektra intenziteta osjećanja i poimanja sebe, drugog i njihovog neraskidivnog zajedništva.
Fizikalni prostor u kojem se nalazimo preklapa se s našim psihološkim prostorom, naš emotivni prostor s kognitivnim prostorom drugoga. Vrijeme, kao neki obrazac promjene u prostoru, relativno je, rastezljivo i intimno. Pokušavaju se ispitati poveznice i granice različitih prostora pomoću pokreta tijela i glasa u vremenu. Čovjek posjeduje uvjerenje o svom kontinuitetu, on ne dvoji da je riječ o istom sebi, trenutak prije posljednjeg. On u ovom smislu predstavlja arhetipski problem sadašnjeg trenutka te sam utjelovljuje prostor-vrijeme koje ga je iznjedrilo. Sve što čovjek misli i čini omogućeno je prostor-vremenom, ono je temelj i pozadina svega, a koje se nastoji iznijeti na površinu života. Istraživanje izvode tijela i glasovi, koji u svojim performativnim značajkama i metaforičkim kapacitetima utjelovljuju samu prirodu odnosa prostora i vremena. Sveukupni potencijal performansa Valna duljina leži u intenziviranju doživljaja sadašnjeg zajedničkog trenutka, kultiviranju slobode i razumijevanja sebe i svijeta oko sebe te postizanju punine životnog iskustva.
Silvija Dogan (1987., HR) je plesačica, performerica i fotografkinja. Završava studij komunikologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu, glazbenu školu Zlatka Balokovića, smjer glasovir. Istražuje pokret i glas kontinuirano kroz lab s Irenom Tomažin, Anne-Marie Blink, Ang Gey Pin, Angelom Rawlings i ostalima. Surađuje kao koautorica i izvođačica na projektima sa Sandrom Anais, Hugom Leonardom Silvom, Svenom Bahatom, Robertom Clarkom, Brunom Isakovićem i Robertom Milevoj.
Maja Rivić (1982., HR) diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, te se kao freelancer bavi grafičkim dizajnom. Na londonskom Sveučilištu Middlesex završila je jazz i suvremeno pjevanje/aranžiranje, a trenutno je studentica diplomskog studija iz Novih medija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Aktivno djeluje kao vokalistica u jazz orkestru Mimika, free impro kvartetu MILK, kolektivu Živa Voda, Maja Rivić Septet-u, te surađuje s Jazz Orkestrom HRT-a. Surađivala je s Loupom Abramovicijem i Tomažom Gromom.
Program se provodi kroz platformu aktivnog gledateljstva projekta suradnje BeSpectactive! uz podršku Kreativne Europe / The program is implemented through the platform of active spectatorship of the collaboration project BeSpectactive! with the support of Creative Europe.