Koncept, koreografija: Mia Štark
Izvedba: Ivana Bojanić, Anna Javoran, Valentina Miloš / Scenografija: Kristina Marić / Rad s glasom: Jasmina Bojić / Dramaturški savjet: Anna Javoran / Tehnička podrška: POGON / Vizual i grafičko oblikovanje: Mia Štark / Zahvala: Eleni Štrok, Teuti Gatolin, Tessi Ljubić, Damiru Braliću i Loreni Vlahovski / Produkcija: UPPU, PULS / Koprodukcija: Domino

Trajanje: 35 min
Predstava je realizirana u sklopu Pogonovog programa Pogonator.
Preporučena donacija – 40 kn / na ulazu
Broj mjesta je ograničen. Rezervirajte kartu na mail: perforacije@gmail.com

 

Odnos prema prirodi i relacije suvremenoga življenja i minulih vremena u temelju su prve autorske predstave Mije Štark.
Interes autorice nije potaknut ekološkim razlozima, kako bi se dalo naslutiti, premda je svjesnost o očuvanju okoliša prisutna kao udaljeni eho. U prvome je planu traženje poveznica s ishodištem čovjeka u prirodi, prepoznavanje elemenata pretkršćanske kulture i poljodjelačkih predodžaba svijeta vezanih uz kult zemlje i obrede plodnosti koji su se, transformirajući se s vremenom, uspjeli barem fragmentarno zadržati u običajima zajednice, pogledu na svijet ili jeziku.
Da nam padne rosna Kiša usmjerava se pitanjima jesu li ples i običaji sadržani u folklornim obrascima, a tradirani iz poljodjelskih rituala i slavenske mitologije, proizašli iz sakralnoga ili društvenoga momenta, kako sakralno uvjetuje društveno, i obrnuto, kako se odnositi prema nasljeđu kad i u ruralnim sredinama izostaju okupljanja kojima su se zajednice simboličnom gestom običajna ponavljanja obraćale Prirodi, oslanjajući se na njezinu mudrost cikličkoga uravnoteživanja.

Iz teksta Ivane Slunjski

 

Mia Štark (1992) je multimedijalna umjetnica s bazom u tradicionalnoj grafici, crtanju, edukaciji likovne umjetnosti i suvremenom plesu. Studirala je likovnu umjetnost pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i suvremeni ples pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fascinirana apsurdnim detaljima, šaljivim situacijama i veličanstvenošću prirode, posvećuje umjetnička istraživanja ovakvim situacijama unutar performativne umjetnosti, video umjetnosti i/ili crteža. Izlagala je na brojnim domaćim izložbama i nekolicini stranih, od kojih se ističe samostalna izložba „Gesture drawings” (Cluj-Napoca, 2016.) i “Tragovi pokreta – vizualizacija i procesualnost” uz performativni dio “Sve što moram radit”. Godine 2021. rad „Nije bolest sve što boli” nagrađen je nagradom žirija na izložbi „One Su Tu” u Vinkovcima te dobiva priznanje Special Mentions diplomu na žiriranoj skupnoj izložbi GRISIAyouth. Svoje izvedbene afinitete razvijala je surađujući i učeći od umjetnica i umjetnika: Jasna L. Vinovrški, Clement Layes, Maayan Danoch, Aleksandra Janeva Imfeld, Andrea Božić, Kristina Marić, Zrinka Šimičić Mihanović te recentnije s Urškom Medved, Nastasjom Štefanić Kralj, Dorom Kokolj, Koraljkom Begović i YunCollectivom. Trenutno sudjeluje na međunarodnom rezidencijalom programu Refresh+ Cultural Heritage.

 

Predstava je ostvarena u sklopu programa ACT: Art, Climate, Transition Kreativne Europe Europske Unije.