Tijekom sedam dana trajanja Festivala Sedam dana stvaranja, umirovljena glumica, Vesna Stilinović, koja je radni vijek provela u varaždinskom Narodnom kazalištu, svako je jutro, između 8 i 10 sati nepomično sjedila (svaki dan u različitoj poziciji, na različitim lokacijama i u različitim kostimima) i prosila.
U performansu Unutarnja kontrola Gildo Bavčević hoda gradom, te na natpise, reklame i ostale sadržaje koji su indikacija neoliberalnog sustava i njegovih apsurda aplicira vlastite pojmove, koje su često u kontrastu ili u ironijskom odnosu prema zatečenim sadržajima.
U performansu Almost Human (2020.) Darko Brajković Đepeto Njapo bavi se alijenacijom i nemoći. Dok u nizu svojih Facebook selfieja (od 2019.), sâm ili s prijateljima-radnicama, donosi radničku svakodnevnicu gdje radničko odijelo postaje svojevrstan izraz otpora protiv jednoobraznosti strategije preživljavanja.
Na početku performansa Zorana Pavelića sudionici odabiru i zauzimaju poziciju na osunčanom mjestu, na kojem stoje osvijetljeni nekoliko minuta, zatim odabiru novo, osunčano mjesto, i tako mijenjaju lokacije do kraja polusatnog performansa.
Performans Titivillus izveden je u sklopu istoimene izložbe u zagrebačkoj galeriji Vladimir Bužančić. Na četiri galerijska postamenta postavljena su četiri kanonska teksta zapadne kulture (Platonova Država, Hegelova Filozofija povijesti, Heideggerov Bitak i vrijeme, Benjaminovi Estetički ogledi). Odabirom nekih od najznačajnijih autora zapadne misli, te njihovim bičevanjem, autor simbolički preispituje mogućnost spoznaje i istine.
U sklopu 2. bijenala industrijske umjetnosti „Na leđima palih divova“, koji su kurirale kustosice kolektiva WHW, umjetnica Vlatka Horvat poziva građane na sudjelovanje u performativnom činu koji se odvija na ulazu u riječko brodogradilište 3. maj.
Za svaku od dvanaest inkarnacija performansa 15th Extraordinary Congress, Vlatka Horvat okuplja novu grupu sudionica kojima je zajedničko to da su rođene na području Jugoslavije u periodu između kasnih šezdesetih i ranih osamdesetih te da sada žive u gradu ili široj regiji gdje se projekt realizira.
U koprivničkoj Galeriji AK, 2015. godine Milan Božić izvodi autoreferencijalni performans kojim tematizira ratne traume.
U Kumrovcu je 2004. godine raznesen spomenik Josipa Broza Tita. Kako bi obilježio taj događaj, Dalibor Martinis izvodi niz performansa u sklopu šire serije radova Data Recovery.
Robert Franciszty u performansu Hijeroanarhija tijela na jednom TV ekranu kolažira patnje životinja, a na drugom izjave Stjepana Mesića o ondašnjim hrvatskim strategijama konclogora.
Umjetnici Đurica Ciganović i Slobodan Kokotović – Libero ističu da performans parafrazira Buddhinu propovijed o vatri kao jedinom sredstvu koje nas može osloboditi od ropstva osjeta.
Performans Telci multimedijalne grupe Šikuti Machine održan je u gradskoj loži u Savičenti 2014. godine. Za vrijeme izvedbe publika je s razglasa slušala fragmente iz Waldena pjesnika i filozofa prirode Henryja Davida Thoreaua.
Franko Bušić i njegova udruga DADAnti na izložbi Re: Referendum (Split, 2012.) organizirali su performans Himna u kojoj su Ursonatu Kurta Schwittersa postavili kao potencijalnu himnu Europske unije.
Vladimir Dodig Trokut, likovni umjetnik i sakupljač umjetnina, djelovao je akcijama i performansima, a početkom 80-ih postaje poznat kao „prvi naš umjetnik smeća“ (Junk Art). U Zagrebu je pokušao otvoriti antimuzej industrijske arheologije, što se nije realiziralo za njegova života.
Milan Brkić performans Skok izveo je 2009. godine na 2. izdanju festivala DOPUST u Splitu. Na zagrebačkom izdanju DOPUST-a na temu Decentralizacija (2011.), umjetnik izvodi varijantu navedenoga performativnoga anarho-skoka „na Zagreb“.
Change Language To: English
