Ovo je put prema otkriću geografije tijela u kojem individualna vizija biva manje važnom od transformacijskog osjećaja geste: prepoznavanja sebe kroz pogled drugoga i ponovnog otkrivanja tijela kao lokusa iskustva više no objekta reprezentacije. Kardinalna referenca je djelo Billa Viole “Čovjek koji traži besmrtnost / Žena koja traži vječnost” u kojoj stariji par baterijama skenira svoja tijela tražeći znakove vremena. Središte dramaturške konstrukcije bit će korištenje izvora osvjetljenja kao alata za usmjeravanje pažnje gledatelja na manje detalje tijela, što zauzvrat određuje morfologiju vizure – akcija onda ne biva područjem mirnoće i geometrijskih veza, nego sabita višestrukost.

Osim što je diplomirao na školi English National Ballet, Davide Valrosso se educirao na brojnim centrima za suvremeni ples kao što su London Contemporary, Ramber School, Rafineri itd. Pet godina kontinuirano surađuje s Virgilijom Sieni, i kao plesač i kao performer i kao koreograf unutar Accademia del Gesto. Tijekom svoje karijere radio je i s likovnim umjetnicima i koreografima kao što su Tino Sehgal, Paolo Bronstein, Ariella Vidach Laura Corradi, Paolo Mohovich, Gustavo Ramirez, Jacopo Godani, Eugenio Scigliano, Raymon Sullivan, Daniele Ninarello, Antonello Tudisco, Raphael Bianco, Pascal Touzeau, Cristina Rizzo, Fabrizio Favale. Njegov najnoviji projekt naslovljen “We_Pop” produkcija je festivala Oriente Occidente (gdje je radio kao vanjski suradnik) bio je odabran za sudjelovanje na NID platformi 2017.

Rezidencija Davidea Valrossoa dio je programa Be Spectactive! uz podršku Kreativne Europe.