Usamljena kaubojka (2021) | Ja sam Divine (2013)
Utorak, 27. 4. – Kino Kinoteka
19:00
Usamljena kaubojka / Lonely Cowgirl – Trouble Wanted (2021)
Lydia Garnett
UK
Kratki namjenski / 5’
Grupa Trouble Wanted za svoju je pjesmu Lonely Cowgirl angažirala redateljicu, ujedno i članicu benda Lydiu Garnett, a zadatak joj je bio snimiti klasično-neklasični lezbijski glazbeni video. Umjesto rotacije na MTV-u i pripadnim im televizijskim kanalima, spot je privukao pažnju javnosti i filmskih festivala, prikazujući se više u tom videospotovski netipičnom okruženju, evocirajući pritom novu žensko-žensku i fabulom bogatiju verziju legendarnog spota Walk Like A Man Harrisa Glenna Milsteada, znanog i kao Divine. U svojevrsnoj western utopiji smještenoj u (ne)zadimljeni bar, ovaj puta glavne su junakinje usamljena kaubojka i ogrubjela vozačica kamiona. Njihova je romansa predmet ove lezbijske verzije campa. Spot je zato prepun bizarnih epizoda koje kao da je režirao glavom i brčićima sam John Waters, no nije, autorica je Lydia Garnett, londonska fotografkinja i redateljica koja se proslavila filmom Finn (Both&) i inkluzivnim reklamnim kampanjama za Nike i Polari. Jedna je od beskompromisnijih umjetnica nove genarcije koja na pitanje o vlastitome stilu i inspiraciji kratko kaže: „Dykes and queer culture!“ Za svoje radove koji idu u kategoriju namjenskog filma, inzistira da nisu reklama ili oglas, nego pričanje zanimljivih lezbijskih priča.
Režija: Lydia Garnett
Scenarij: Trouble Wanted
Glumci: Lilisquee, Lucy Nurnberg, June Lam, Dean Corton
Direktor fotografije: Ben Marshall
Montaža: Debbie Novo, Ned Alderwick
Producent: Cherrelle Redley Murrain
Eng.
This film, in fact a music video, in a kind of western utopia located in a (non) smoky bar, shows the main characters as lonely cowgirls and rude truck drivers. Their romance is the subject of this lesbian version of the camp, and the video is full of bizarre episodes that seem to have been directed by John Waters himself.
Ja sam Divine / I Am Divine (2013)
Jeffrey Schwarz
USA
Dokumentarni dugometražni / 90’
Redatelju Jeffreyju Schwarzu filmske, glazbene, queer i camp zvijezde nisu nepoznate: autor je brojnih dokumentarnih filmova, među ostalima i Spine Tingler! The William Castle Story (2007.) o ostavštini legende B-filma, Wrangler: Anatomy of an Icon (2008.) bavi se ikonom gay pornografije Jackom Wranglerom, dok je u filmu Vito (2011.) dokumentirao život i rad pisca i aktivista Vita Russoa. Posebno mjesto u filmografiji ima Harris Glenn Milstead, poznatiji kao Divine, zvijezda filmova Johna Watersa i europskih diskoteka, drag umjetnik koji je preokrenuo taj koncept transgresije u nešto sasvim novo – drugačije, opasno, šokantno, konfrontirajuće i agresivno. Za razliku od svojih prethodnika kojima je drag, između ostaloga, u svojim povojima najprije značio naglašenu ženstvenost i ljepotu. Ja sam Divine (2013.) iscrpan je pregled života i karijere koja je iznenada prestala 1988. godine, kada je Divine trebao zakoračiti u televizijsku mainstream kulturu, dobivši ulogu u kultnoj seriji Bračne vode (1987.). No, na prvo snimanje nije stigao. Umro je u snu, od posljedica apneje i bolesti srca i iza sebe ostavio impresivan niz filmova, glazbenih izdanja i nastupa, od kojih su mnogi toliko utjecajni da se još uvijek citiraju i ponovno izvode u emisijama poput RuPaulovog DragRace serijala. Schwarz je koristio brojne snimke i premijerne materijale, goste i ljude bliske Divineu; razgovarao je sa Glennovom majkom i odradio opsežno istraživanje u filmu kojega je financirao crowdfundingom i opsežnom kampanjom na društvenim mrežama. Nastao je tako za sada najdetaljniji dokument jedne od najvećih ikona drag, camp i LGBTIQ+ kulture, koji međutim, u ograničenu minutažu nije uspio umetnuti i jednu od nama najbitnijih informacija: Divine je zapravo izgubljeni zagrebački unuk. Njegova baka iz obitelji Vuković porijeklom je iz Zagreba, odakle je emigrirala u Ameriku, a majka Frances, udana Milstead, je o tome pisala u svojoj knjizi My Son Divine (Alyson Books, 2001.), gdje prenosi svoja obiteljska sjećanja. Dakako, i bez ovoga detalja, Schwarzov film o Divineu, nepoznatom zagrebačkom unuku, ne treba propustiti.
Željko Luketić, filmolog
Režija: Jeffrey Schwarz
Direktor fotografije: John Chater, John Davis, Dan DeJesus, David A. Ford
Montaža: Phillip J. Bartell
Producent: Patricia Bischetti, Jon Glover, Lotti Pharriss Knowles, Jeffrey Schwarz
Produkcija: Automat Pictures, Making it Big
Festivali i nagrade: SXSW Film Festival 2013., Outfest: Los Angeles Gay & Lesbian Film Festival 2013., Sydney Film Festival 2013., Queer Lisboa, 2013., Athens International Film Festival, 2013., Rio de Janeiro International Film Festival, 2013., Frameline San Francisco
International LGBTQ Film Festival, 2013., Chéries-Chéris, 2013.
Eng.
I Am Divine (2013) is an exhaustive overview of the life and career of Harris Glenn Milstead, better known as Divine, otherwise a star films by John Waters and European discos, a dear artist who turned that concept of transgression into something completely new – different, dangerous, shocking, confrontational and aggressive. So far, the most detailed document of one of the greatest icons of drag, camp and LGBTIQ + culture has been created, which, however, failed to insert one of the most important pieces of information into our limited time: Divine is actually a lost grandson of Zagreb.