Fuck the Governement
Božidar Jurjević
OŠ Marin Getaldić, Dubrovnik
1998.
Za vrijeme štrajka prosvjetara, 1998. godine, umjetnik Božidar Jurjević, tada zaposlen u OŠ Marin Getaldić u Dubrovniku po pozivu izlaže na Zagrebačkom salonu, te ne sudjeluje u štrajku. Jurjević izjavljuje: „Nisam ni mogao sudjelovati u štrajku jer sam bio u Zagrebu, a da nisam, bio bih sigurno sa štrajkašima“. Godinu dana poslije, 1999. godine, tadašnje Ministarstvo obrazovanja s 1700 kn nagradilo je prosvjetare koji nisu sudjelovali u štrajku, pa tako i Jurjevića. Budući da su njegove molbe kolegama da zajednički novac ulože u nešto što je potrebno djeci, primjerice, sportsku opremu, bile odbijene, umjetnik je uzeo svoju “nagradu”, „otišao ravno u slastičarnicu i naručio kolače za svu djecu u školi“, kako izjavljuje u intervjuu sa Suzanom Marjanić u Zarezu, 10. veljače 2005. U školu je donio 542 komada toplih kolača, svakom djetetu po dva, nakon čega je „cijela škola mirisala“. Jurjević u korespondenciji s Bubaš izjavljuje: „Nakon odmora djeca su skupila sitniše koji su im ostali i naručili mi pizzu . Bilo je dirljivo vidjeti koliko su sretni na toj toplini koju rijetko doživljavaju, a pizza odnosno njihova akcija me razgalila skroz.“. Dodaje kako je „1998. godine donesena odluka da se skrati satnica predmetima glazbene, likovne i tehničke kulture napola , a na račun veće satnice vjeronauka, materinjeg jezika i tehničke kulture. Tako su nevjerojatno važni stimulativni predmeti ostali na jedan sat tjedno… Sustav i danas počiva na visokom stupnju zlostavljanja djece programima koji su preogromni… Profesori su omalovaženi svojim statusom i ekspanzija loše međusobne energije je sveprisutna… Kadrovska politika ni ne postoji.“
Josipa Bubaš
Izvori:
Marjanić, Suzana. Razgovor s Božidarem Jurjevićem, Zarez, 10.02.2005. Dostupno na:
http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-s-bozidarom-jurjevicem
Korespondencija s autorom
